Međugeneracijski jaz: Dora, di mi je punjač od tableta?

Moja krasna majčica koja je postala dio penzionerske ekipe prošle godine, kao božićni poklon dobila je ni više ni manje nego tablet. Nema veze što joj je naglasak malo kriv, pa ovo a u tabletu dodatno naglašava, pa onda više ispadne kao heklani tabletić za stol, nego veliki mobitel za surfanje.

Pala je skoro u nesvijest i to ne od pretjerane sreće, nego zbog činjenice da je konačno vrijeme da krene koristiti sve draži interneta. Pogledajmo ovu situaciju iz njezine perspektive. Mama je bila odgojiteljica u vrtiću od svojih ranih 20-tih godina. Iako se tehnologija preokrenula naglavačke, roboti su stigli na ovaj svijet, Big brother te gleda iz svih kuteva pa jedva na miru obaviš wc, mama je radila svoj posao i više nego odlično svih 40 i više godina. Dokaz su sretni roditelji koji ju hvale, djeca koja joj se još i danas bacaju u zagrljaj.

Mama je svoj posao radila uz svoj iPhone 4 koji čak ima i selfie kameru, na svoju oglasnu ploču je krasopisom napisala sve potrebne informacije za roditelje, a ako je bilo potrebno napraviti nešto u wordu, tu su bile mlađe kolegice ili ja ili tata. I tako je stigla do svoje mirovine bez interneta. Žena nije htjela Facebook, jer ima mobitel i sve koje želi čuti- može.

Tako je barem mislila do trenutka dok nije skoro pala u nesvijest jer je dobila tablet. Mic po mic, mama je postala prava surferica. Sad gugla prognozu, malo si pogleda kak se sade egzotične biljčice u njenom prekrasnom vrtu. Prošli tjedan dogodila se tipična situacija. Rekla mi je da joj nađem broj od optike. Reko, majčice imaš tablet, sama si potraži. Odgovorila je da nema vremena sad za to.

Za par sati zvoni mi mobitel. U glasu joj čujem ponos: ‘’Dorica, sama sam si našla kontakt od optike. Nemam pojma kak sam došla do toga, ali sam ga našla’’, kaže ona sva sretna. Eto, sve se može kad se hoće. Pa čak i koristiti tablet, iako si totalno nezainteresiran za te, nove tehnologije.

Ostavi komentar