Konačno nam je stiglo ljeto. I to ne ona žega, već ugodno toplo vrijeme. Protekli smo vikend išli na organizirani dvodnevni izlet na rijeku Mrežnicu koja zaista izgleda kao iz nekog filma. Vesela ekipa krenula je iz Preloga i nakon nekoliko stanki stigli smo na lokaciju gdje nas je sve čekalo za rafting. Nažalost, nisu se svi izletnici odvažili, pa je tako samo polovica hrabrih odlučila da ne želi propustiti brzace, slapove i nevjerojatno prekrasnu prirodu Mrežnice.
Profesionalni skiperi objasnili su kako se vesla, s obzirom na to da smo po dvoje bili smješteni u kanuu te kako držati noge i ruke prilikom pada. Mokri smo bili već na samom ulasku u rijeku, a ledena voda svima nam je pasala s obzirom na to da je vrijeme bilo zaista vruće. Nakon prvih slapova stigli smo na dio gdje smo skakali sa stijena. E, to je meni bio čak i najbolji dio cijelog raftinga. Prvo sam skočila s dva metra, što je bilo simbolično, jer je onda slijedio onaj od 5 ili 8, ovisno kako se tko odlučio. U trenutku skoka i uranjanja tijelo se oslobađa svog stresa koji mu je nastajao u dužem vremenu.
Inače sam veliki fan vode, bilo riječne, morske, samo da je osježavajuća i relativno čista. Ova je bila puno čišća od Drave, a zelena boja prostirala se cijelim tokom dok smo se spuštali. Nakon dva sata uživancije i smijeha na vodi stigli smo do kraja puta. Ova je ruta zahtjevna, ali i uzbudljiva. O profesionalnosti skipera govori i podatak da su cijelu ovu rutu prije nekoliko godina prošli i slijepi iz naše međimurske udruge.
Nakon što smo se presvukli i osušili, krenuli smo prema Dugoj Resi gdje smo i noćili. Svaki put kad boravim u mjestima koja se još vidno nisu oporavila od rata, budem zahvalna na Međimurju i mjestu na kojem živim i gdje sam odrasla. Dobro je nekad malo vidjeti kako se drugdje živi, čisto kao podsjetnik da nam je zaista dobro.
