Postoji jedna tema u biznisu o kojoj se govori znatno manje nego o strategiji, rastu ili inovacijama. O disciplini „people odluka”. Najskuplje odluke u firmi nisu investicije, krediti ni tržišne ekspanzije. Najskuplje su odluke o ljudima.
Koga zapošljavate, a koga promovirate. Kome dajete odgovornost, a koga štitite. Koga tolerirate. I koga na kraju morate maknuti. Tu se ne lomi samo struktura tima. Tu se lomi karakter lidera.
U praksi, te odluke rijetko su potpuno racionalne. Često su vođene simpatijom, lojalnošću, krivnjom ili strahom od konflikta. Netko je “dugo tu”. Netko je “prošao težak period s nama”. Netko je “dobar čovjek”.
Sve to može biti istina. Ali ključno pitanje je jedno: isporučuje li ta osoba ono što pozicija traži?
Liderstvo nije humanitarna organizacija. Firma postoji da bi stvarala vrijednost. A vrijednost stvaraju ljudi koji imaju kapacitet, odgovornost i rezultate.
Jedna od najvećih grešaka koju viđam kod direktora jest zamjena potencijala za performans. Netko je pametan, elokventan, ima ideje. Ali operativno ne isporučuje, rokovi kasne, a odgovornost se razvodni. Tada sustav mjesecima, ponekad godinama, trpi jer lider nema snage donijeti jasnu odluku.
Disciplina „people odluka” znači znati razliku između tri stvari: sviđa mi se kao osoba, vjerujem da može i stvarno isporučuje rezultate. To su tri potpuno različite razine.
Druga česta pogreška je promocija iz lojalnosti ili stručnosti. Najbolji operativac postaje voditelj. Najbolji stručnjak postaje direktor. Bez provjere ima li kapacitet voditi ljude.
Voditi znači donositi nepopularne odluke, držati granice, nositi pritisak i preuzeti odgovornost kada stvari krenu krivo. To nije nastavak stručnog rada. To je druga vrsta zrelosti. Nisu svi za to i to je u redu. Nije degradacija ostati vrhunski stručnjak. Degradacija je postaviti nekoga na poziciju na kojoj će propasti.
Disciplina znači kontinuirano procjenjivati: tko raste, tko stagnira, tko podiže standard, a tko ga spušta. I djelovati na temelju činjenica, ne dojma. Imati jasne kriterije performansi. Ne “trudi se”, nego što konkretno isporučuje, u kojem roku i s kojom razinom odgovornosti.
Kultura organizacije ne nastaje iz vrijednosti napisanih na zidu. Nastaje iz onoga što tolerirate i onoga što nagrađujete. Ako tolerirate neodgovornost, dobit ćete neodgovornost. Ako tolerirate političko ponašanje, dobit ćete igru moći. Ako nagrađujete isporuku i integritet, to postaje standard.
Disciplina „people odluka” nije HR tema. To je pitanje autoriteta, odgovornosti i unutarnje stabilnosti lidera. Jer na kraju, sustav uvijek odražava ono što lider ima snage odlučiti i ono što nema.
