Planetarna vijest je da nakon godine dana čekanja stiže cjepivo za koronavirus. To je događaj koji će se pamtiti i nakon jednog ili više stoljeća i po tome što su pojedina cjepiva nastala i na temelju genetičkih spoznaja.
Sad slijedi važno pitanje hoće li se nacija cijepiti. Odgovor na to pitanje nije tako demokratski kako se čini.
U srednjem vijeku ljudi su u velikom broju umirali od kuge jer nisu znali kako se zaštititi, a jedina zaštita bio je strah od bolesti i bijeg, odnosno izolacija. U devetnaestom stoljeću vladala je tuberkuloza, u dvadesetom stoljeću tifus, AIDS i rak. Sad je stigao koronavirus.
Kako smo postali globalno selo, bolesti su postale globalne, idu usporedno jedna pokraj druge, a ona koja prevlada, postaje negativni društveni događaj u određenom vremenu. Za širenje bolesti u društvima na planetu Zemlja najodgovornija je kultura ljudi i okoliš koji stvaraju u povijesnom vremenu, a koja ne mora biti ista.
Moglo bi se reći da svako društvo u povijesnom vremenu ima bolesti kakve zaslužuje, nešto slično kako je to s izborima i vlašću.
Zbog odnosa prema životinjama dobili smo virus korone i druge viruse, a zbog primjene antibiotika u liječenju životinja dobit ćemo još jače viruse i bakterije. Da smo kao društvo vegetarijanci ili da ne ubijamo životinje, to se vjerojatno ne bi dogodilo.
Gripa nam svake godine dolazi kao neželjeni gost zbog načina života, premalo smo otporni i imamo slab imunitet zbog načina života pa je potrebno cijepljenje. Ona je postala takozvana sezonska bolest u našoj civilizaciji, ne jedina.
Već od malih nogu djeca primaju desetak vrsta cjepiva protiv različitih bolesti i to pod prijetnjom zakona. Još i danas za pojedina putovanja postoje takozvane žute knjižice s kojima se jedino može putovati na pojedina svjetska odredišta. Isto je zasad i kod virusa, ne možete u drugu državu ako niste barem testirani na virus.
Ako društvo u povijesnom vremenu ima onakvu bolest kako zaslužuje prema svojoj kulturi i ponašanju prema prirodi, to znači da se promjenom našeg ponašanja može promijeniti i intenzitet određene bolesti. Besmrtnici u budućnosti, ako ih jednog dana i bude, neće jesti životinje, već možda umjetno meso i bit će dobrodušni prema prirodi i okolišu. Bolesni smo zbog nedovoljno humanosti.
No, dok se ne dogode globalne promjene ponašanja u proizvodnji ljudskog života, morat ćemo se cijepiti kako bismo živjeli i najmanje otporni. Tako nas uči povijest bolesti na Zemlji, a ne politička odluka. Ako se netko ne želi cijepiti, daje prirodi i društvenoj slučajnosti vremena svoj život na razmatranje.
