Koliko još do trena da se premijer i ministri probude u praznoj zemlji?

Prošlo je trideset godina od priznanja Hrvatske kao države. Ta okrugla obljetnica, mjerena ljudskim godinama označava ulazak u zrelu dob. Proslavljena je iznimno mlako. Zasjenili su je  gorki rezultati posljednjeg popisa stanovnika, koji je pokazao demografski fijasko države.

Na tu temu izgovoreno je sve što se moglo izgovoriti. Proliveno je puno žuči što nemamo državu kakvu smo željeli.

Po prvi puta u fokusu obljetničkih govora nije bio Domovinski rat, slavodobitnost zbog pobjede, branitelji, već životne teme. Zašto nismo ostvarili državu kakvu želimo i kako smo zbog krivo nasađenih temelja izgubili više stanovnika, nego u ratnim razaranjima.

Poznata hrvatska šutnja rezultirala je time da se građani od vlasti koju ne odobravaju, ograđuju glasanjem nogama. Ne izlaze na ulice, ne izlijevaju bijes i nezadovoljstvo u građanskim akcijama, nego tiho, podvijena repa spakiraju kofere i odu preko granice u uređenije države, bježeći od svoje.

Jednog jutra kad ostarjelo stanovništvo prirodno odumre, a premijer i njegovi ministri se probude i pogledaju kroz prozor ugledat će praznu državu, nastave li se redati nekompetentne i nesposobne garniture na vlasti.

Možda im to uopće i ne bude važno. Nije isključeno da će im biti dovoljno da se država samo ljeti popuni stranim turistima, koji će se diviti ljepotama zemlje i čuditi zašto su je njeni građani napustili. Posluživat će ih osoblje iz dalekih zemalja, kojima će ova nekad naša zemlja biti samo privremeno mjesto rada.

Je li to utopijski scenarij budućnosti Hrvatske? Možda. A možda i  ostane nešto egzotičnih domorodaca u priobalju Jadranskog mora kojima će najam apartmana  omogućiti opstanak na rodnoj grudi.

U ovom trenutku to je najcrnji scenarij. Politički oportuniji bio bi preuzimanje vlasti od državnički zrelije garniture koja bi birala  kompetentne  ministre i prateću administraciju, koja vlast i državu neće sramotiti aferama, nesposobnošću i neznanjem. Nerealno i naivno je očekivati od bilo koje vlasti da se okruži ljudima koji joj nisu lojalni. Iskreno, to građane i ne dira toliko. Diraju ih nekompetentni i nesposobni koji im oduzimaju budućnost.

Ostavi komentar