Nisam malo dijete i odavno mi je jasno da život nije pravedan. „Ni med cvetjem ni pravice”, mudro je napisao Miroslav Krleža. Ali me iznova čudi kako neki ljudi s lakoćom svoje privilegije pretvaraju u stečena prava. Teorija stečenih prava izraz je nastojanja da se osigura primjena načela pravičnosti, zakonitosti te posebno načela pravne sigurnosti i obično se vezuju za socijalna prava.
Može li se pod stečena prava ugurati pravo doktora da u bolničkom krugu parkiraju besplatno? Vijećnicu Sandru Oslaković, inače zamjenicu ravnatelja bolnice, na sjednici Gradskog vijeća uzrujala je promjena režima parkiranja u krugu bolnice. Tamo se više svi zaposlenici ne mogu parkirati besplatno.
Da se razumijemo, nisu svi zaposlenici ostali uskraćeni za besplatno parkiranje. Bolnica sada može podijeliti svojima 50 besplatnih karata. Možete biti sigurni da će ih dobiti oni bliže vrhu, ali je pitanje kome će besplatna karta izmaknuti iz ruku.
No pustimo na stranu dramu tko će iz bolnice ostati bez besplatne parkirne karte i genijalnu ideju Sandre Oslaković i njezinu zabrinutost što će biti, ako će poslodavac morati osigurati 1000 besplatnih parkirnih karata svim zaposlenicima bolnice.
Ni u jednom trenutku se ona kao zastupnica građana u Gradskom vijeću nije zapitala, a što s tisućama pacijenta koji dolaze na pretragu u bolnicu i prisiljeni su platiti parkirne karte za višesatno čekanje na red u bolnici. Ili na njihovu muku, gdje naći parkirno mjesto što bliže ulazu bolnice, kako bi teško pokretnog pacijenta lakše uveli u bolnicu. Na parkiralištu ne stoje invalidska kolica za one koji teško hodaju. Nije lako ni roditeljima mlađu djecu nositi na rukama, iz auta i u auto.
Ali koga briga! Nemaju oni nikakva stečena prava na besplatno parkiranje zato što dolaze u bolnicu na pretragu. Oni su to pravo izgubili, premda su ga nekoć imali.
U tom smislu su u gorem položaju nego kupci trgovačkih centara kojima je osigurano besplatno parkiranje na ograničeno vrijeme, koliko je razumno očekivati da će kupac potrošiti na kupnju.
