U Međimurskoj županiji debela većina općina i gradova nikada nije uvela prireze pa se nas priča o povećanju plaća zbog ukidanja prireza ne tiče. Niti iz džepa niti u džep.
Međimurcima je najbolja “porezna reforma” odlazak u Graz ili München, gdje zarade vani puno više za nego doma. To su zemlje s produktivnim gospodarstvom pa i većim plaćama za radnike. U vrijeme suvremenih komunikacija, kad se nostalgija za domom može ublažiti preko direktnih audiovizualnih kontakata s najbližima, sve je drugačije nego kod prethodnih gastarbajterskih generacija. Osim toga mnogi su odlučili dignuti sidro s cijelom obitelji. Tako zarađuju izvan Hrvatske, a na odmor dolaze u Hrvatsku. Dobra prometna povezanost i solidni automobili uz ukinute granične barijere takav način života značajno su olakšali. Još je bolje onima koji iz fotelje svoje dnevne sobe ili za stolom radnog stola rade online za poslodavce na drugom kraju svijeta.
Postavlja se pitanje kako će na sljedećim popisima stanovnika Hrvatska zbrajati svoje građane? Što će biti kriterij? – Građani koji se nisu odrekli hrvatskog državljanstva, ali u Hrvatsku dolaze samo na privremeni boravak radi odmora? Bojim se da bi takvi sve više mogli prevladavati u populaciji.
Kakva će biti struktura stanovništva u Hrvatskoj za desetljeće ili dva? Nekad smo govorili o radnicima na privremenom boravku u inozemstvu, a u budućnosti o građanima na privremenom odmoru u Hrvatskoj.
Liberalizacija tržišta rada u okolnostima dok Europa drastično stari i traži radnike, značajno će promijeniti i demografsku sliku Međimurja. Kad za desetljeće ili dva akutalni umirovljenici odu na vječni odmor, a mlađi isele za boljim plaćama, kome će ostati Hrvatska, pa i Međimurje?
Naše dosadašnje političke elite koje su vodile državu od osamostaljenja nisu vodile državnički mudru politiku niti ljude doživljava kako najvredniji potencijal. Državni poglavari su se ponašali kao glave sirotinjskih obitelji koje djecu čim je moguće ranije šalju u prošnju ili tuđim ljudima za sluge.
