Praznik rada, ili kako se kod nas učestaliji kaže Prvi maj, obilježavao se ovog ponedjeljka u svakom kutku Međimurja. Kuhali su se kotlići s grahom, kotlovina i pekli roštilji. Mirisi delicija širili su se na sve strane, nema čega nije bilo. Građani su iskoristili besplatni obrok i boravak u prirodi jer je bio uz sve to i prilično lijep proljetan dan.
Zvuči sve idealno, a znamo da to nije tako. Besplatan grah nadjačao je samu suštinu Praznika rada. I tako već godinama unazad. Strašno podsjeća na onu poznatu dajte nam kruha i igara ili kruha i cirkusa.
Ljudi kao da su zaboravili čemu se slavi taj dan i postaje bitno samo da su taj dan slobodni te da mogu badava pojesti i popiti. Mada to badava nije badava, sve smo mi to građani kroz poreze platili. S obzirom na to kako sve izgleda, moramo ponoviti povijest, koliko god riječ povijest nekima mrsko zvučala. Prvi maj je međunarodni praznik rada, ujedno i dan solidarnosti radništva i općenito radnih ljudi cijeloga svijeta. Sama proslava Prvoga maja vezana je uz štrajkaški pokret koji se razvio u SAD-u 1890-ih i veliki štrajk u Chicagu 1. svibnja 1886., u kojem je sudjelovalo približno 40-000 ljudi.
Na skupu su radnički vođe istaknuli zahtjeve simbolizirane u trima osmicama. Zahtijevali su osam sati rada, osam odmora i osam kulturnog uzdizanja. No sam prosvjed nije prošao mirno. Napetosti su kulminirale te je u jednom trenutku došlo do oružanog napada na štrajkaše. U tom je napadu bilo ubijeno šestero ljudi, a ranjeno pedesetak, dok je velik broj demonstranata bio uhićen. Kao epilog, na smrt je osuđeno 5 radničkih vođa, a 3 na dugogodišnju tamnicu.
Sam praznik obilježava se od 1889. godine odlukom Druge internacionale, u znak solidarnosti s poginulima. Praznik rada povezuje se u katoličanstvu s proslavom sv. Josipa Radnika.
