Sat i pol stajala sam u banci čekajući da mi daju nove kartice za stare i nemoćne roditelje koji su prevalili deveto desetljeće. Banci pucaju trezori od dobiti, ali unatoč tome maltretiraju klijente beskrajno dugim čekanjem u redu za usluge. Da ne bude nesporazuma, njihovi šalterski službenici doslovno se ubijaju od posla. Imaš dojam da moraju nositi pelene jer se ne miču sa šaltera primajući jednog klijenta za drugim. Prostor poslovnice ne samo da je skučen već nema ni dovoljno stolaca za sjesti za sve koji čekaju. Tako poniženi klijenti među sobom dijele solidarnost, ustupajući mjesto za sjedenje ljudima sa štakama.
I dok nakon sat i pol izađete iz banke, mislite da ste se za jedno vrijeme riješili odlaska u poslovnicu, ali varate se. Za mjesec dana banka vas ponovno zove. Ovaj put provjera podataka: ne perete li novac ili da ne petljate s terorizmom.
I opet su na meti provjere i nemoćni starcima u devedesetima. Nek’ se izvole do određenog datuma nacrtati u poslovnici banke i ažurirati svoje podatke.
Dođe mi da nabavim bolnički krevet i da ih na njemu doguram u poslovnicu banke da prilegnu dok čekaju na red.
Svatko tko je već obavio tu “ispovijed u banci” ima samo jedan komentar: – Očajno dugo čekanje u redu.
Jesmo li to zaslužili? – Nismo. Naročito ne kad znamo koliko banke kod nas zarađuju, a nemaju obraza zaposliti nove službenike da klijenti besramno dugo ne čekaju u redu.
Dobro da su barem uveli redomate da se građani “ne pokolju” među sobom tko će prije do šaltera. Da ne govorimo o tome da bi čovjek trebao uzeti dan godišnjeg da se odazove pozivu u banku jer ne rade sve njihove poslovnice i popodne, pogotovo ne ljeti i u sezoni godišnjih odmora.
Profit iznad svega, a klijenti su za njih guske za čerupanje i ništa više. Čak se ni bankomate ne trude puniti promptno. Koliko sam puta, pogotovo vikendom ili ponedjeljkom ujutro, poljubila bankomat jer novca u njemu nije bilo. Ime banke neću spominjati, vodeći se onom i loša reklama je reklama. Sve više razumijem one koji čuvaju novac samo u čarapi i s nostalgijom razmišljam o vremenu kad niste morali imati račun u banci.
