[layerslider id=”3″]
U javnoj sferi sve se više pojavljuju lažne informacije koje zadobivaju značenje kao da su istinite. Nije više riječ samo o neistinama ponekad tendencioznih novinara, to su globalno već prošla vremena koja, doduše, još uvijek svakodnevno živimo i ovdje u Međimurju, već i mnogo složenijim pojavama.
Javne su vijesti postale svima dostupne jer je svijet postigao stupanj tehnologije koja cijelu Zemlju pretvara u selo, a naša starinska lokalna ogovaranja zadobila sasvim novu dimenziju.
Zbog mogućnosti i utjecaja tehnoloških platformi u modernom svijetu, kao i njihove nepreglednosti i nemogućnosti provjere, lažne vijesti postale su istoznačne kao istinite. Najbolji primjer za to što se događa u svijetu vijesti koje više nisu lažne, ali nisu ni istinite, događa se ovih dana.
Mnogi politolozi, ali i političari, danas analiziraju to što se dogodilo u Americi, gdje je pobjedu odnio Donald Trump, iako mu nisu davali velike šanse. Tako je otkriveno da je postojala čitava industrija takozvanih lažnih vijesti. Zapravo je tu važna sama riječ ‘vijest’. Je li neka vijest lažna ili ne, postalo je nevažno zbog mase vijesti u jednom isječku vremena koji je trajao godinu dana.
I ne samo to, otkriveno je da su takozvane lažne vijesti na društvenim mrežama Amerike i svijeta pisali i plasirali – mladi Makedonci iz grada Velesa. Dakako, pisali su takozvane projektne lažne vijesti, a ono što stručnjaci sada analiziraju jest to koliki je bio njihov utjecaj u sferi raspoloženja i psihologije.
Timovi studenata i učenika srednjih škola u Velesu provodili su noći i noći u izmišljanju lažnih vijesti kojima su doslovno “hranili” Trumpove sljedbenike, a ovi su sve više “klikali” na te lažne vijesti. Toliko da su studenti zarađivali preko 20.000 američkih dolara mjesečno, pa sada ti vidi. Postavlja se više legitimnih pitanja: čija je to bila ideja i iz koje je kuhinje stigla. Kandidata ima više, od izbornog stožera američkog predsjednika pa sve do Rusije, drugih zemalja ili pak kakvoga dobrog stratega.
Ono što se iza brda valja već se naslućuje: projektne lažne vijesti mogle bi ubuduće odlučivati i na nekim drugim izborima, tako u Hrvatskoj.
Pritom zapravo onima koji su to radili nije bilo važno tko će odnijeti pobjedu, bile su važne samo lažne vijesti i zarada. Drugim riječima, moguće je da na nekim budućim izborima u Hrvatskoj odlučuje skupina učenika s nekoga indijskog ili afričkog otoka kojemu ne znamo ni ime, ako im to netko dobro plati, a kojima je sasvim svejedno što će se ovdje dogoditi.
Tu šizofrenu situaciju prvi su kod nas naslutili vojni analitičari, tako general Domazet Lošo knjigom o strategijskom vučjem čoporu, samo se nije mislilo da će se to tako brzo prenijeti i u izborne vode.
Kako se obraniti? Jedini je način poznavanje političkih kandidata i svoje sredine, ali još više poznavanje povijesti kandidata i povijesti zemlje. Ukratko, ako netko nije bio svjestan zašto je važno poznavanje domaće kulture i povijesti, sada mu je valjda jasno.
