[layerslider id=”3″]
Vlada namjerava poreznom reformom uvesti i porez na pse, pa će tako najvjerniji čovjekov pratitelj od davnina postati državno dobro i plijen poreznika. Koliko je poznato, vlasnici pasa trebali bi plaćati oko sto eura godišnje državi za svojeg ljubimca, osim na one pse koji su iz azila za životinje. Već ima mnogo šala na taj račun, tako, naprimjer, hoće li nakon toga slijediti porez na mačke ili na zrak, dok bi udruge za zaštitu životinja rado da dio poreza pripadne njima. Porezom na pse misli se ubrati godišnje oko tri stotine milijuna kuna, što nije malo.
Najvažnije je pak pitanje je li pravedno uvesti porez na pse. Brojke govore da Hrvati imaju mnogo kućnih ljubimaca koji se mjere u stotinama tisuća, a najbrojniji su psi. Legitimnu ljubav prema životinjama pak iskorištavaju velike kompanije koje potiču tu ljubav radi zarade, a koje proizvode hranu i ostalo za životinje. Udruge za zaštitu životinja postaju pak živi manekeni tih kompanija, htjele to ili ne i, što je još gore, postaju trgovci. Kao da psi i mačke nisu živjeli s ljudima i prije mnogih udruga za zaštitu životinja i kao da im čovjek nije pružao dom.
Konkretno, pas iz Čakovca stoji u njemačkim oglasnicima ravno 270 eura, ako ga želite kupiti, odnosno oko 2000 kuna. Kupoprodaja pasa postala je danas industrija radi zarade, a najviše zarađuju udruge koje se bave zaštitom životinja. Što više pasa, to veća zarada. Uvedeno je pravilo da se pas ne smije ubijati, ali zato se smije ubijati konj, krava, svinja ili kokoš.
Ono što vrijeđa zdravu pamet jest sasvim poremećen odnos čovjek – priroda kada je riječ o životinjama. Čovjek je oduvijek lovio životinje, danas ih uzgaja za potrebe prehrane, međutim, danas je sasvim poremećen odnos čovjek – životinja. Jedan pas, koji je najčešće samo trošak obitelji i ljubimac, vrijedi kao dvije svinje koje služe za prehranu, odnosno za održanje života. Drugim riječima, moderan čovjek postao je toliko bogat da dva puta više cijeni psa nego svinju, pa bi se uskoro moglo dogoditi da izvozimo pse umjesto svinja.
Hrvati, koliko je poznato, ne jedu pse i oni su samo ljubimci za igru, a rijetko radni psi. Služe jedino vlasnicima kompanija koje proizvode pseću hranu i usput često zagađuju okoliš. Ljubav prema psima iskorištava se pak preko svake mjere, više se ne zna gdje su granice ljubavi, a gdje počinje industrija.
Da parafraziramo, psi su poput cigareta, izazivaju ovisnost. Zbog toga je porez na pse zapravo pravedan, isto kao i porez na cigarete.
