Ako se prisjetimo da smo za Sve svete imali tek balonere i kuhali se na 20 stupnjeva, očekivali bismo da će barem zima biti hladna. U prosincu je čak i bilo jako hladno (za naše pojmove), pa smo čak osjetili i malo snijega. No, to nije dugo trajalo jer je već početkom siječnja naglo zatoplilo.
U Europi je stanje slično. Barcelona je Novu godinu dočekala na 20 stupnjeva, a toplo je bilo gotovo u cijeloj Europi. Minus je jedino bio na Islandu. Sve ostalo plus. Vrijeme se mijenja. Ciklus godišnjih doba više nije isti. Nekad su jaglaci i visibabe stizali početkom ožujka, sada ih pronalazimo i dva mjeseca prerano. Magnolija već sad ima pupove. Kao da joj nije jasno da je zima i da bi tek sad trebalo stisnuti.
Ovaj produženi vikend odlučili smo provesti u Italiji. Vjerojatno ne moram napomenuti da je u Rimu bilo proljeće. Po danu 16 stupnjeva, večeri ugodne za šetnju. Početkom tjedna stigla nam je kiša. Vrijeme taman za biti doma i odmarati od blagdanskog adrenalina. Ukratko, lagana depresija. No, to nas ne mora čuditi jer je siječanj najdepresivniji mjesec u godini.
Prosinac nas dovede do osjećajnog vrhunca. Sve je hepi, sjajno, blještavo. Obitelj je na okupu, svi jedva čekaju praznike. Naši građani koji rade vani za praznike stignu u Međimurje. Dobro se jede, pije i uživa u posljednjem mjesecu u godini. Ali svi duboko u sebi znaju da će to proći i da dolazi novi ciklus i kraj blagovanju. Treba se vratiti u realan život. Ponovno su tu svakodnevne obaveze. Očekuju nas dva “teška” mjeseca u godini nakon čega dolazi proljeće. Ili zima?
