Prema popisu stanovništva, Hrvata je sve manje, statističari govore da nas je manje od četiriju milijuna. Opet se iznova izrađuju strategije kako zadržati mlade u zemlji, a političarima je omiljena tema traganje za krivcem. Tu je kao sve jasno: uvijek je kriv onaj koji je na vlasti.
U stvari, nitko se ne pita griješimo li u samom pristupu. Popisi stanovništva postali su važni u vremenu industrijskog razvoja društva radi sagledavanja određenih zakonitosti, koje se onda pretaču u političke odluke.
Nikako da se razumije da živimo u sasvim drugačijem društvu koje možda još nema pravo ime, no u neprilici se može nazvati postindustrijskim. Tu vladaju drugačiji zakoni i ne vrijede oni iz devetnaestog ili dvadesetog stoljeća. Jednostavno nedostaje uvid u kojem vremenu živimo, kao da smo prespavali lekcije iz povijesti.
To se odnosi i na popis stanovništva, u kojem je pojedinac sveden na broj, što je tipični industrijski način razmišljanja. Jednostavno, popis stanovništva više nije primjeren novom društvu u kojemu živimo, on je arheološki primjerak birokracije, danas već iz kamenog doba.
Primjeren popis stanovništva novog doba bio bi sasvim drugačiji. Obuhvaćao bi i sve takozvane iseljene Hrvate kako i Hrvate prve, druge ili treće generacije iseljavanja, bilo gdje u svijetu. Ne da bi se vidjelo da nas ima više, već da se iskoriste puni potencijal znanja i vještina, znanstvenih i mrežnih spoznaja, a nadasve socijalnih i društvenih veza za razvoj.
Odavno je rečeno da je svijet postao globalno selo i da više nije toliko važno gdje tko živi, već koje emocije i strasti sa sobom nosi, tko je on. Danas kao goste imamo takozvane moderne digitalne nomade, a ne znamo što oni zapravo znače i koje poruke nose svijetom.
Hrvatska politika još ne razumije da su Hrvati kao manji narod poput Irske globalni narod i zašto je to postalo važno. Kao što nije shvatila da mladi jednostavno moraju ići van barem koju godinu da nauče nove vještine kojih ovdje nedostaje i da se zatim uključe u razvoj domovine i kao globalni Hrvati, ako se već ne vrate.
Nagradno pitanje: kad je koji međimurski načelnik pozvao potomke iseljenih Hrvata iz svojeg općine ili grada barem na godišnji susret ili mrežni susret na internetu, da im kaže da računa na njih? To će se možda i dogoditi kad na vrbi rodi grožđe.
