Kuna, hrvatski novac i valuta kojoj su nešto manje od tri desetljeća, već potiho napušta naše domove. Prve kune uvedene su 30. svibnja 1994. godine. Kao jedan od simbola hrvatske države, našla se i na kovanicama eura. Zbog čega je kuna tako omiljena u Hrvata?
Kuna je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj prihvaćena sa sumnjom, ljudi su se sjećali samo najnovije epizode iz Drugog svjetskog rata, dok su kune iz srednjeg vijeka već zaboravljene. Zanimljivo je da je hrvatski dinar, popularno nazvan bošković jer je nosio lik Ruđera Boškovića gotovo zaboravljen, prekratko je trajao.
U najranije doba kunino krzno bilo je sredstvo plaćanja, tako su mletačkom duždu Orseolou naši otoci plaćali danak u kuninim kožicama. Na prvom slavonskom novcu zvanom banovac iz trinaestog stoljeća nalazio se lik kune, a i danas je na slavonskom grbu.
No davno prije toga kuna je starima bila važna zbog starohrvatskih mitova i legendi, vjerovalo se da ima i magijska svojstva. Postojalo je uvjerenje da je kuna srećonoša i da mladić prije ženidbe mora uloviti kunu.
Ovih dana mogu se sresti mahom starija gospoda i gospođe u trgovinama koji za svoje unuke skupljaju kovanice kuna ili pak za uspomenu na jedno životno doba. Nije to samo međimurski običaj.
Jedna mještanka Donjeg Kraljevca imala je višegodišnji običaj svakog dana u kasicu prasicu staviti kovanicu od pet kuna ili više njih istog dana, kako bi već dobila uzvraćeni novac u trgovini. Te su kune imale domaću zadaću biti sačuvane do godišnjeg odmora. Na taj je način obitelj od prošlogodišnjeg odmora do novog odmora prikupila ravno tisuću i tristo kovanica od pet kuna.
Ispostavilo se da vlasnik pansiona na Jadranu skuplja kune pa je zamolio obitelj da nipošto ne plaćaju kunama dnevne troškove prije nego ih pregledaju. Ukratko, cijela je obitelj bila zaposlena traganjem za kovanicom od pet kuna s latinskom natpisom i 2006. godištem. Kovanica ipak nije pronađena, naprosto nije bilo sreće. Nadajući se uspjehu, članovi obitelji su tu kovanicu nakon povratka s ljetovanja nastavili tražiti po međimurskim trgovinama, jer su željeli obradovati prijatelja iz Dalmacije. Ne zna se jesu li ju našli.
Oproštaj s kunom zapravo je emotivan, usprkos tome što je u novije doba trajala kratko vrijeme. Stoga i ne čudi što je kovanica od dvadeset i pet kuna s motivom Pelješkog mosta razgrabljena za uspomenu. Te su se emocije prenijele i na prve kovanice eura s hrvatskim obilježjima, već ih ima gotovo svaka obitelj.
