Društvo smo Fachidiota

Tijekom školovanja susrećemo razne učitelje i profesore, ali samo neki od njih nam ostanu u trajnom sjećanju. Uglavnom su to oni koji nas osim teoriji uče i životnim vrijednostima. Meni je iz osnovne škole u sjećanju ostala učiteljica njemačkog jezika Klaudija Kežman koja nam je stalno ponavljala da u životu ne smijemo biti Fachidioti. Tada još nisam posve razumjela na što je točno mislila, ali nakon završetka školovanja u potpunosti razumijem.

Za sve one koji ne znaju što to točno znači evo objašnjenja. Za Fachidiota se kaže da je to čovjek koji jako puno zna o jednom uskom području, odnosno najčešće je to specijalist za svoje područje. S druge strane, taj isti specijalist ne zna ništa o svemu ostalome, odnosno jako malo zna o onome što je izvan njegove struke. Ne razumije širu sliku i ne može percipirati  složenije, višedimenzionalne probleme.

Danas svako toliko nailazimo na takve osobe u raznim institucijama, od gradskih ili općinskih ureda, banaka pa do inženjera i građevinara. Svi misle da je samo njihov posao najbitniji, a pritom zaboravljaju na širu sliku i kakve posljedice njihov posao ostavlja na sve ostale. Da bi danas bili uspješni, ne možemo biti individualci koje isključivo zanima naša struka, već trebamo biti timski igrači i usvajati znanja iz različitih područja. To bismo trebali usvajati već od nižih razreda osnovne škole, ako ne i ranije.

Nažalost, danas je pojedincima bitnije da se izgovori definicija točno kao što piše u udžbeniku, umjesto da se pokuša razumjeti što je naučeno i da se to primijeni u praksi. U nekim školama učenici imaju 16-17 predmeta i često se unutar više predmeta obrađuje jedno te isto gradivo. Bolje bi bilo da se srodna područja povežu u jedan predmet. Nadamo se da će se to s godinama promijeniti.

Ostavi komentar