U suvremeno doba metajezici znanstvenih disciplina su nešto što je uobičajeno, svaka znanstvena disciplina ima svoje pojmove i pojašnjenja tih pojmova i veličina. Svaki onaj koji ne zna ili ne razumije pojmove pojedine znanstvene discipline ili tehnologije je laik. Za računalne programere tako smo svi mi laici, bolje rečeno neznalice i to nije nešto negativno.
Kad međimurski umirovljenik ne zna koliko je stvarno potrošio plina na mjesec i koliko je to energije i što sve to skupa znači, on je iz pozicije distributera plina jednostavno netko tko ne zna dovoljno. Da bi netko uopće mogao raspravljati sa stručnjakom, trebao bi biti, u najmanju ruku, slično obrazovan ili barem ponešto znati.
To danas svi razumijemo, podjela rada i timski rad događaju nam se svakodnevno. Već barem desetljeće traje i obrnut proces, uporaba stručnih i znanstvenih disciplina kako bi se bolje vidjela stvarnost.
Pritom zaboravljamo na činjenicu da nas jedna skupina ljudi nikako ne može razumjeti, a to su mala djeca. Kako trogodišnjacima u vrtiću objasniti metajezik potresa?
Djeci u vrtiću se ne može samo tako govoriti o zakonima fizike i gibanju ploča ili Mohorovićevu diskontinuitetu i slično. Kako je potres nešto nepoznato, plaše ga se i odrasli, ali i djeca jer je to neka nepoznata opasnost kao što se to nedavno dogodilo i u Međimurju a još više na Baniji.
U našem kraju ima lijepih primjera kako djeci objasniti što se događa u potresu na način da ga razumiju.
I ne samo to, da postanu pravi mali trogodišnji istraživači, kao što se to nedavno dogodilo u dječjoj skupini Zmajići u Područnom odjelu vrtića u Draškovcu odnosno vrtiću „Fijolica“ Prelog. Skupina trogodišnjaka je uz pomoć teta u vrtiću započela istraživati što je to potres, kad se zemlja trese.
Da bi plastičnije djeci pojasnile što je potres, tete u Draškovcu su morale pronaći rješenje za opis planeta Zemlja u dječjem metajeziku. Planet Zemlja je u dječjoj mašti tako postao jedan ogroman sendvič, koji se sastoji od žumanjka (jezgre), kečapa (vanjske jezgre), majoneze (plašta), salame (zemljine kore) i zemlje (površine zemlje, livada potoka i šuma, mora i planina). Djeca su jedva čekala da dođu doma i da pitaju roditelje što je to kečap ili što je to žumanjak, što je salama, a nije salama koja se jede, a da bi roditelji bili na slatkim mukama.
Ukratko, mali projekt „Zemlja se trese“ iz Draškovca već je dospio na nacionalnu razinu vrtićkog obrazovanja.
