Zašto župan Posavec nije izazvao krizu Vlade zbog događaja u OŠ Strahoninec?

[layerslider id=”5″]

Kako se visoka politika poigrava s malim čovjekom koji je, nažalost, sve više inertan na događaje oko sebe pa i u slučaju kada može utjecati na sustav, prepušta svoja mjesta političarima tamo gdje njih ne bi smjelo biti, najbolje govori najnoviji primjer (ne)uvođenja eksperimentalnog programa već od iduće školske godine pod nazivom “Škola za život” u OŠ Strahoninec.

Nakon što je dignuta medijska halabuka svi su odjednom pametni, svi znaju što je dobro za djecu, ali kada treba djelovati, onda svi najprije gledaju svoje interese, pa onda nije slučajno da marginalne stranke u Međimurju poput HRAST-a zahvaljujući svojim aktivizmu “kolo vode”.

Pođimo redom.

Očito je da aktualna državna vlast koju predvodi koalicija HDZ-HNS nema suglasje o tome da se kreće u primjenu ozbiljne obrazovne reforme. Nema ni dogovora oko toga kako će izgledati novi kurikul koji bi btw trebao biti izglasan konsenzusom svih u Saboru ponajprije zbog boljitka učenika.

Umjesto toga kako bi HNS dokazao da nešto radi, bez obzira na sve unutarnje i vanjske otpore kada je u pitanju “njihovo” ministarstvo, kreće se u nedefinirane eksperimentalne programe “samo da se krene”, iako za njih nema udžbenika, nema jasnih naznaka kako će se provoditi, kako će se vrednovati znanje itd.

S obzirom na to da je sve čista improvizacija, nije čudno da im se dogodio Hrast, odnosno da su državni tajnik Matko Glunčić osobno i najbliži suradnici njegovog kolege Šlezaka u Međimurju iskoristili priliku kako bi osnažili svoje političko djelovanje.

Naime, oni u ovom slučaju nisu uopće morali nastupiti svjetonazorski i tako razgolititi zašto su zapravo protiv, već su samo zaustavljanjem tih programa tamo gdje su to mogli javno upozorili da je u pitanju organizacijski i operativno šlampavo rađeni posao.

S druge strane, HNS koji je ušao u Vladu s uvjetom da imenuje upravo ministricu znanosti i obrazovanja i provede reformu obrazovanja pokazuje da je i dalje svašta spreman pretrpjeti samo kako bi o(p)stao na vlasti s HDZ-om i njegovim konzervativno-desničarskim priljepcima. Između ostaloga, u tom ministarstvu koje vodi proliberalna ministrica Blaženka Divjak kao glavne operativce ima državne tajnike iz stranke Hrast koji se javno, a onda si možemo samo misliti što se događa tajno, trude svim silama zaustaviti reformu obrazovanja pod njezinim vodstvom.

Međimurski župan Matija Posavec sa svojim pročelnikom zaduženim za obrazovanje i stranačkim kolegom Brankom Sušecom umjesto da odmah nakon saznanja što se dogodilo u OŠ Strahoninec naprave krizu Vlade, jer je na terenu vidljivo kako najbliži suradnici međimurskog HRAST-a čiji je predsjednik državni tajnik operativno miniraju ne samo jednoglasnu odluku Školskog odbora koji vodi HNS-ova saborska zastupnica Bernarda Topolko i Učiteljskog vijeća, već i prvi korak bez obzira kakav on bio ministričine reforme, oni su se zadovoljili time da naprave medijsku halabuku i tako pokušaju oprati savjest što je njihov HNS i dalje u neprincipijelnoj koaliciji.

Na kraju, a zapravo na početku svega trebali bi zapravo biti roditelji, građani, koji se pokrenu tek kada netko drugi umjesto njih (od)radi posao.

Zašto su roditelji u OŠ Strahoninec dopustili da jedna marginalna stranka većinski prevlada u Vijeću roditelja? Zašto “tiha većina” konačno ne postane glasna većina i iz škole ne istjera politiku: HNS, HDZ, SDP; Hrast i sve druge i preuzme konce u svoje ruke? Za tako nešto pruža se mogućnost upravo kroz Vijeće roditelja, jer svaki razred bira svoga roditeljskog predstavnika, ali za takvu aktivnost “nitko nema vremena”. HRAST-ovci očito imaju.

Kako je u školi, tako nam je i u svakodnevnom životu. Građani su postali obična gunđala i očekuju da netko drugi umjesto njih odradi promjene nabolje. E pa ljudi moji, na primjeru OŠ Strahoninec najbolje se vidi da tako nešto neće ići.

Ostavi komentar