Kad pogine mlado biće, poznavali ga osobno ili ne, uvijek nešto stegne oko srca i natjera na promišljanje o životu. Jer život često uzimamo zdravo za gotovo. Kad si zdrav, mlad, čio i vedar, rijetko ti što može pokvariti dan ili ciljeve za budućnost. Mislimo da ćemo živjeti 100 godina. Tome težimo, a i svjedoci smo da ljudi žive sve duže.
No, to sve može stopirati tragedija. Fatalna prometna nesreća, bolest ili neki drugi oblik nesreće može nam uzeti voljenu osobu. U tom trenutku svijet stane. Ne okreće se. Teško je dati riječ utjehe, jer za takve u tom trenutku utjehe nema. Ipak, važno je stati na noge, povratiti energiju i prisjetiti se da život (tvoj) ipak dalje teče.
U svakom slučaju, nevažno je li se tragedija dogodila baš vama, potrebno je stati i oslušnuti sebe. Prisjetiti se što je život, dragocjeni svaki udisaj i nikad ne zaboraviti na stvari koje nas čine sretnima. Biti zahvalan na svakodnevnim trenucima, mogućnosti učenja, rada, uživanja i ljubavi. Često zaboravimo što sve imamo i što nas čini sretnima.
Nije svakome život lak. Svatko ima svoju sudbinu. No, ponekad je potrebno skupiti snage, osoviti se na noge i krenuti dalje. Život ima uspona i padova. Baš u trenucima pada, potrebno se prisjetiti svih onih uspona. Čak i vječni pesimisti imaju svoje svijetle životne trenutke. U koju god da kategoriju spadate, pesimiste ili optimiste, sjetite se da je život, u ovakvom obliku, samo jedan.
Nabacite osmijeh, okružite se ljudima koje volite i s kojima vam je ugodno biti u društvu! Nađite hobi, svatko ima nešto što voli raditi u slobodno vrijeme. Možda baš u vama čuči kreativac i umjetnik, samo ga je važno prepoznati.
