[layerslider id=”4″]
Mladost ima svoje kvalitete jer donosi svježinu, nove ideje, još nije kompromitirana pretjeranim kompromisima. Ali ona nije savršena jer nema iskustvo pa zbog toga zna srljati jer ne poznaje posljedice. Zna okrutno povrijediti jer ne zna život sagledati iz raznih perspektiva. Za nju je život sada i ovdje, a povijest počinje onog trena kada sam se ja rodio.
A život je ipak mnogo kompleksniji i sazdan od iskustava različitih generacija, osobnih i društvenih povijesti, trauma, uspjeha i rješenja.
Zbog toga su mnoge prethodne generacije slavile iskustvo i mudrost starijih i time oplemenjivale život cijele zajednice.
Favoriziranje mladosti je izum novijeg doba. Vezan je uz filozofiju čim veće profitabilnosti. Za sustav što veće učinkovitosti biraju se samo mladi, jaki, okretni i vitalni pojedinci. U tom sustavu vrijednosti sve što je prešlo 50 godina kao da je bilo sramotno konkurirati na tržištu rada. Niti su poslodavci htjeli tako “stare”, a ako su ih imali u proizvodnom procesu, rješavali su ih se prvom prilikom kao tehnološki višak, strepeći da im ne ugroze profitabilnost zbog usporenijih refleksa, nespremnosti na bespogovorne promjene ili, ne daj Bože, zdravstvenih tegoba koje neminovno stižu s godinama. Posljedice takva pristupa je stvaranje klime u društvu da nisu poželjni ljudi sa svim svojim kvalitetama i dobi, već samo produktivni proizvođači sposobni stvarati profit. Takav pristup odveo nas je u demografsku propast jer se nitko ne usuđuje preuzimati i odgovornost za drugoga osim za sebe, da ne ugrozi vlastitu konkurentnost na tržištu zbog obiteljskih ili roditeljskih obveza.
Nema djece. Eto kako se nepoštivanje starosti odrazilo na nedostatak mladosti. I tako u nedostatku ljudi koji se pojavio kao zjapeći ponor, poslodavci su ponovno počeli zapošljavati i one u kasnim pedesetima, pa čak i u nuždi i one koji su okrenuli šesto desetljeće života. Mnogi su tek sada spoznali koliko su podcijenili iskustvo ljudi s godinama prikupljenog staža.
Društvo je u jednom trenutku povampirene pohlepe odbacilo u tehnološki otpad golemi ljudski kapital znanja i iskustva generacija preuranjeno otjeranih u mirovinu ne dajući im priliku da stečeno iskustvo spoje s novim znanjima.
