[layerslider id=”4″]
Trebalo je 25 godina da poduzetnici – poslodavci postanu svjesni svoje šire društvene odgovornosti. Na standard, zdravlje, obrazovanje pa i demografsku sliku oni imaju veći utjecaj nego politika, crkva pa i interesne udruge civilnog društva ili sindikat. Jednako u vremenima kada šute ili kada u određenim vremenskim okolnostima progovore.
Oni stvaraju bruto društveni dohodak i baš zbog toga što ga stvaraju, u njihovim rukama je i moć kako će se to društveno bogatstvo dijeliti.
U njihovim je rukama moć da natjeraju politiku da upravlja državom racionalno, efikasno i na dobrobit svih društvenih skupina. Nedvojbeno je da su u prva dva desetljeća nakon tranzicije Hrvatske poduzetnici bili okrenuti prvobitnoj akumulaciji kapitala i da je to tada prešutno odgovaralo i politici i poduzetnicima. Proces akumulacije počivao je na žrtvovanju velikog broja malih da bi se kapital sakupio na jednu hrpu.
No pretjerano pritiskanje dovelo je do bijega onih koji u tom žrtvovanju ne vide svrhu za sebe.
Jasno da je poruka o novom smjeru morala doći s poduzetničkog kapetanskog mosta. Bilo je samo pitanje okolnosti tko će preuzeti ulogu kapetana. Bio je to onaj koji se u ključnom trenutku osjećao dovoljno sigurno, stabilno i gospodarski moćno da pošalje poruku kako je sada vrijeme da se namire i ljudi koji su sudjelovali u prvobitnoj akumulaciji kapitala.
Ulogu tog kapetana u Međimurskoj županiji preuzeo je Đuro Horvat, predsjednik strukovne grupe metalaca. Grane koja se nametnula kao naš gospodarski lider i uzor za ono što bi Hrvatska trebala učiniti: izvoziti proizvode vlastite pameti.
Kad je sve to postigao u vlastitom dvorištu u Tehnixu, Horvat je prvi javno izgovorio da plaće u Međimurju trebaju biti 1000 eura, kad su u prosjeku iznosile upola manje. Ta njegova izjava ne samo da je snažno odjeknula nego i promijenila društvenu klimu.
Nakon što je to Đuro Horvat javno izgovorio, svi oni poduzetnici koji su se do tada ponosili time da iskorištavaju i omalovažavaju radnike, preko noći su propali u zemlju. Nije da ih više nema, ali se sada od poduzetničke branše smatraju kvariteljima ugleda poduzetnika.
