Stiže jesen, hladnije vrijeme. Minusi su već prisutni u jutarnjim satima. Vade se zimske jakne, priča se kamo će se ići na proslavu Nove godine. Ako je, naravno, bude, s obzirom na to da su korona-brojke ponovno počele divljati. U zraku je četvrti val korone. Mi ćemo prošlu jesen i početak zime još dugo pamtiti. Nas je korona onda dostigla.
Kako sam se cijepila još početkom ljeta, zbog više razloga, korone se više ne bojim. Osobno. Osjećam se zaštićeno i spremno za novi val korone. Žalosno mi je da puno sugrađana nije spremno. A nama se svima živi, izlazi, druži. Predugo nam sve ovo traje.
Protekli sam vikend bila u Rijeci i Istri te pratila kako se tamo ljudi ponašaju. Slobodno kao i u većini dijelova Hrvatske. Opušteno. Maske se nose u trgovinama, u kafićima ne. Na prvi pogled izgleda da je pandemija završila, no sve se to momentano prekine kad stignu stožer-vijesti.
Međimurski stožer već sad kaže da su kapaciteti bolnice popunjeni. Ljudi su se opustili, više se ničega ne držimo. Je li to do opuštenosti ili do toga da jednostavno korona ponovno u većem valu dolazi uz jesensko hladnije vrijeme? Nije ovo prva pandemija u ljudskoj povijesti, a kamoli zadnja.
No, nekako i nakon sad već dviju godina pandemije kao da i dalje ne znamo što je to korona. U internetskom prostoru možete pronaći svašta, ali se jako teško odlučiti što je relevantan izvor informacija, a što ne.
Vrijeme je takvo da haraju viroze svakakve vrste. Osim korone i dalje živimo s virusima koji uzrokuju želučane zaraze. Stiže doba godine kad je potrebno više vremena i pažnje posvetiti svom imunološkom sustavu jer nas jedino on može obraniti od svih virusa.
