Prije par stoljeća veliki škotski ekonomist Adam Smith napisao je davne 1776. godine glasovitu knjigu „Bogatstvo naroda“ čiji naslov parafraziramo. U to davno vrijeme on se zalagao za slobodu pojedinca i ekonomski liberalizam, a protiv državne kontrole i merkantilista.
Danas, dva i pol stoljeća kasnije, još uvijek je ekonomski liberalizam u različitim inačicama važan za razvoj društva, ali i za sve nevolje koje donosi nejednaki razvoj, jer i njegovo vrijeme ima početak i kraj.
U ono vrijeme Adam Smith nije mogao znati da je pravo bogatstvo naroda – sam narod, a ne samo višak vrijednosti. No danas je to itekako očigledno. Svi današnji svjetski političari znaju da je u državi važan broj stanovnika, odnosno radnika.
Ako pogledamo svijet na početku 2024. godine, vidimo da se najbrže razvijaju zemlje s velikim brojem stanovnika, tako Kina i Indija, dok zemlje koje su u dvadesetom stoljeću diktirale razvoj pomalo zaostaju, ako se ne udružuju. Samo udruživanje na primjeru Europske unije posuto je trnjem, da ne govorimo o europskoj birokraciji i Orbanu.
To da je broj stanovnika postao važan, ovih je dana dobro shvatio nitko drugi nego Vladimir Putin s pogledom prema Kini, koji je „zaželio“ da svaka ruska obitelj ima po – desetak djece.
Hrvatska je pak izgubila deset posto svojeg stanovništva u deset godina, najviše zbog iseljavanja, pogotovo mladih. Današnje moderne tehnologije možda mogu promijeniti taj trend, no još su preslabe.
U Europu i svijet otišlo je hrvatsko radno aktivno stanovništvo, pa nam je zbog toga pao broj nezaposlenih, a ne samo zbog uspješnog razvoja pojedinih sredina. Ipak, država je tu da čuva narod.
Budućim vladama preostaje donošenje nepopularnih mjera: rad do 75. godine, poboljšanje politike rađanja i brige o djeci, a konačno treba mijenjati i paradigmu demografske revitalizacije, tako na primjer, Lika nikad neće imati isti broj stanovnika kao Zagreb i sjever Hrvatske. Mladi ljudi bježe u Zagreb i druge centre zbog boljeg načina života i zaposlenja, izgrađene infrastrukture, odnosno u konačnici i zbog mnogobrojnosti sredine zbog više šansi. Ako pak netko ode u Liku, to je danas medijska vijest.
Pogotovo treba poboljšati stopu nezaposlenosti mladih, koja sada za mlade od 16 do 29 godina iznosi samo 16.6 posto, pa smo gotovo zadnji u Europi po tome. Nije mnogo, no možda te mjere ipak ublaže odlazak mladih.
Trenutno u Hrvatskoj zbog pritiska poslodavaca prevladava nemušti stav dovođenja „talenata iz trećih zemalja“, što se svodi na dovođenje zanatskih i obrtničkih zanimanja, a često niti to. Hoće li to opravdati razvoj po većim stopama ili je to još jedna slijepa ulica, tek će se vidjeti.
