Baci kost i neka se narod zabavlja! Tako trenutačno izgleda situacija u našoj zemlji koja se zabavlja, premda je otužno i sramotno oko novih predsjedničkih izbora na relaciji Andrej Plenković – Zoran Milanović.
Nije da nekoga branim jer obojica izgledaju kao “dva ovna na brvnu” i nijedan nikako da popusti. Od tog svog velikog ega, nijedan da se sjeti one stare, mudre izreke kako pametniji popušta. Ako već Milanović nije čestitao HDZ-u, onda se Plenković ne mora spustiti na njegov nivo, već se uzdići i pokazati kao pravi lider, kakvim se barem predstavlja. A predstavlja, to uopće nije upitno. Čak je i svojem članstvu naredio da ne smiju čestitati novom-starom predsjedniku niti pak se pojaviti na njegovoj inauguraciji. I sve to govori predsjednik stranke kojoj u nazivu stoji – demokratska. Dakle, to je samo figura, zavaravanje protivnika jer članstvo očito nema pravo na svoje mišljenje, već predsjednik misli umjesto svih njih. Drugim riječima, kako u Međimurju muževi idu doma k ženi po svoje mišljenje, tako HDZ-ovci idu do svog predsjednika ili barem čovjeka bliskog njemu.
Nažalost, to više nije komedija, već žalosna slika naše svakodnevice. Naime, narod se glođe oko toga tko je u pravu, odnosno u krivu i propušta zloglasna poskupljenja svega, od struje pa na dalje. Sve već viđeno i dobro prožvakano.
Najgore od svega je činjenica da smo svi mi, da ne kažem taoci, dvaju ega. Jer, ipak su bili izbori i rezultat/i su takvi kakvi jesu, sviđalo se to kome ili ne. I jedan i drugi su visokoobrazovani ljudi, s dosta kilometraže u nogama i prije svega, trebali bi poštivati volju svojih birača. Ne okrivljavati birače što nisu prepoznali nečiji program, već onoga koji taj program nije ili nije znao predočiti i približiti ljudima na čije glasove se računa.
Pitam se samo kakvu to poruku premijer svojim nedolaskom na inauguraciju šalje mladima? Briga me za ostatak Europe i svijeta. Više me brinu naši mladi kojima je muka od takve politike i samo traže gdje će zbrisati i nikad se ne vratiti.
