Svijet je na rubu kaosa, prepun prenapuhanih agresivnih štemera koji drže svijet u strahu. Neotesani huligani koji su svojom drskošću i lažima uvjerili mase da su njihovi spasitelji.
Kad čujem da se netko od njih kune u ime naroda, kosa mi se diže na glavi, jer znam da iza toga slijedi prolijevanje krvi tog istog naroda na koji se huškači pozivaju. Trump i ekipa oko njega bez srama su ga „kandidirali” za papu. Njima ništa nije sveto pa ne poštuje ni katolike. Nije Trumpu do toga da Amerika bude prva, nego On, On, pa dugo nitko drugi pa onda opet On.
S druge strane je Putin koji se nikad nije pomirio s raspadom sovjetskog imperija, nego ga krvavo pokušava obnoviti. Iza tih „velikana” po modelu „vidjela žaba da potkivaju konja pa podigla nogu” po svijetu bujaju njihovi oponašatelji.
Sanjaju svoje krvave snove o velikim državama iz nekog davnog „slavnog” razdoblja. Mjera njihove veličine je u količini neljudskosti, izrabljivanju i podjarmljivanju.
Ako se rat u Ukrajini i u Gazi činio na korak od mogućeg smaka svijeta, što reći za sukob između Indije i Pakistana, dvije nuklearne sile? Kao da se vodi natjecanje u uništavanju između dvaju samoubojica.
„Narod nas podržava”, pozivaju se na pokretanje rata njihovi vođe. Koja majka s tek rođenim djetetom koja je iz rodilišta izašla u papučama silom podržava rat?
Koji otac, koji samo želi da mu djeca žive u miru i uživaju u blagostanju, daje privolu na rušenje svoje kuće i da mu bombe zasipaju djecu?
Agresivnih svjetskih štemera to se ne tiče, jer oni već imaju spremna skloništa iz kojih će uništavati druge ljude kao što zločesta djeca lutkama otkidaju ruke, noge i glave.
Svijetu je potrebna moralna vertikala koja bi svojim odlučnim glasom utišala ovu opaku, zloćudnu praksu. Utišala glasove koji potiču na mržnju, isključivanje, marginalizaciju.
Ako ovaj svijet nije u stanju iznjedriti glasnika mira, tada nam slijedi propast ili preodgoj u ratnim patnjama, nakon kojega će svijet barem nakratko opet poželjeti živjeti u miru.
