Bez društvenih mreža danas se jednostavno ne može, htjeli mi to ili ne. Osim što služe kao nezaobilazan kanal privatne i poslovne komunikacije, postali su platforma na kojoj se dnevno izmjenjuje na tisuće informacija i ako nisi na društvenim mrežama – jednostavno ne možeš više biti u toku.
Sjećam se kada sam napravila svoj Facebook profil. Bilo je to 2009. godine i pohađala sam srednju školu. Prije mene profil je napravila jedna od najboljih školskih kolegica i uspjela mene nagovoriti. Tako smo nas dvije jedine imale Facebook u razredu, a vjerujem da smo bile i među prvima u cijeloj gimnaziji. Tada nam je to bilo nešto vauuu. Tajanstveni svijet na kojem možeš razmjenjivati informacije, fotografije i poruke, a da za to zna tek nekolicina ljudi.
Međutim ubrzo se ta naša mala tajna mahnito proširila među vršnjacima. I svi su postali dio Facebook obitelji. Sljedeća faza bila je kada su se na Facebook počeli priključivati oni malo stariji od nas, no još uvijek je bilo sve to nekako “in”. Najveća promjena bila je kada smo počeli dobivati zahtjeve za prijateljstvo od svoje rodbine, a točka na i kada su nas roditelji zamolili da im složimo taj, toliko traženi Facebook profil.
Danas, 12 godina nakon što sam napravila Facebook on je postao toliko dijelom mog života da se s njim probudim i s njim zaspim. Ono što me zabrinjava danas jest koliko je taj virtualni svijet naizgled “savršen” i kakvu poruku on šalje našim najmlađima te onim najstarijima koji su često na meti raznih prevaranata i ne znaju prepoznati virtualne prevare.
Profili na društvenim mrežama prikazuju samo naše savršene trenutke – poput ispijanja koktela uz zalazak sunca na prekrasnoj, jadranskoj plaži, što su trenutno najobjavljivaniji postovi.
Na njima nema mjesta za tugu i za one ne tako “sjajne” trenutke s kojima se svatko od nas suočava i bori. Ne znam za vas, ali meni to sve zaista nabija komplekse što sam starija. A pitam se kako je tek mlađim naraštajima koji se tek oblikuju i traže svoje mjesto “pod suncem.” Za njih mora da je to posebna bitka – ona za koju mi sami u naše vrijeme nismo ni slutili da će jednog dana postojati.
