Hrvatska se odlučila na restriktnu borbu protiv koronavirusa za razliku od Njemačke, Švedske, Nizozemske, V. Britanije i nekih drugih zemalja. U Hrvatskoj će tako u četvrtak u zemlji stati bilo kakav socijalni život, a s njime i veliki broj uslužnih i drugih djelatnosti. Uvodi se “ratno stanje borbe protiv koronavirusa” kako je slikovito opisao premijer Andrej Plenković.
Zatvaraju se tako svi uslužni objekti u kojima je moguć socijalni kontakt (restorani, kafići, frizerski i kozmetički saloni, kao i mnogi drugi), posao se onemogućuje velikom broju malih obrtnika, manjih i srednjih poduzetnika, kao i mnogim drugima koji su vezani za cijelu ovu situaciju i ostaju na kraće ili duže vrijeme bez prihoda.
Ne staju svi s radom. Ima onih koji će i dalje raditi. To je veliki dio privatnog sektora trgovine prehrambenom i mješovitom robom, ljekarne i naravno tvornice, gradilišta, kao i mnogi drugi koji srećom imaju još uvijek u ovoj teškoj situaciji svoj posao i nastavljaju s radom. Bez obzira što se također mogu bilo kada zaraziti koronavirusom.
Međutim, dok u javnom sektoru svi mogu barem za sada i dalje bezbrižno očekivati da neće ostati bez svojih plaća radili ili ne, veliki strah i nezvjesnost uvukli su se među radnike koji rade u privatnom sektoru. Jer za razliku od javnih službi i tvrtki, mnogi privatni poslodavci već su počeli s otpuštanjima ili najavili smanjenje plaća, odnosno spuštanju istih na minimalac.
Naš Međimurac ministar gospodarstva Darko Horvat, bio je vrlo odlučan u četvrtak kada je najavljivao “63 mjere”, ali odmah su ga ekonomski stručnjaci “spustili na zemlju” i poručili mu da to ne vrijedi gotovo, pa ništa, kada je u pitanju ozbiljna pomoć privatnom sektoru.
Nažalost, od svega toga što je Horvat nabrojao najviše mogu profitirati “mutikaše”, oni poslodavci koji su i do sad lovili u mutnom, nisu plaćali PDV, poreze i doprinose, odlazili u (pred)stečaj, zatvarali i potom bez problema otvarali nove tvrtke. Oni jedini valjda uz te “mjere” mogu raditi godinu dana i nakon toga s ogromnim dugovima zatvoriti tvrtku (i s milijunčekom u džepu) i opet im se ništa neće dogoditi. Kao što je to bilo i do sada, posebice ako su politički “blizu vatre”.
Naime, svaki ozbiljan i pošten poslodavac ne može si dopustiti bilo kakvo gomilanje dugova, već će pokušati hendlati posao u situaciji kakva je. Što njemu znači odgoda plaćanja poreza i doprinosa, kad će sve to jednom doći na naplatu!?
S obzirom da je premijer rekao “da smo u ratu”, onda bi bilo najbolje da država plati barem minimalac i privatnom sektoru u narednih tri-šest mjeseci. Osim toga trebala bi pod hitno uvesti i druge mjere, npr. ukidanja plaćanja doprinosa i poreza, smanjivanje trošarina, ukidanje svih nepotrebnih nameta na računima za vodu, struju, plin i sve druge komunalne usluge kako bi pale cijene goriva i režija, kao i mnogo toga drugoga konkretnoga što predlažu ekonomski stručnjaci, čega bi se (para)država trebala sada i odmah odreći u korist građana.
Naravno, da bi time Vlada ostala bez oko 30-40 milijardi prihoda “za svoje potrebe”, ali to bi zapravo bilo jedino odgovorno prema svima u našoj zemlji ako smo se odlučili prekinuti “normalan život” i uveli “ratno stanje” (nažalost ova situacije neće se riješiti za 30 dana, već će u sličnom, puno težem ili možda, ali možda nešto blažem obliku potrajati najmanje 6 mjeseci).
Ukoliko država ne posegne ODMAH zaista za ozbiljnim mjerama pomoći gospodarstvu (Plenković danas već reternira i govori o minimalcu za tvrtke koje su pogođene koronavirusom, a ja se pitam tko u privatnom sektoru nije pogođen!?) za dva-tri mjeseca može se očekivati 400.000-500.000 ljudi na burzi rada, pa da vidimo što će se onda dogoditi.
