Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski čime je postavio nenadmašan rekord.
Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji, u Londonu 1963. godine s pjesmom ‘Brodovi’ i u Napulju 1965. godine s pjesmom ‘Čežnja.’
Rodom i dušom pravi Šibenčanin, na pjevačkom nebu zasjao je iznenada, a zbog političkih razloga dugo mu je bilo onemogućeno pjevanje u Hrvatskoj i Jugoslaviji, no unatoč tome ostaje upamćen kao jedan od najboljih hrvatskih pjevača.
Pjevač čija se melodija prenosila s djedova na unuke, uvijek se dičio svojim rodnim krajem i Lijepom našom, svoju je životnu skalinadu, prepunu zanimljivih i burnih događaja, tragično završio na današnji dan 2008. godine.
U posljednjih 15 godina svojega života bio je politički aktivan, no tragične 2005. godine u zgradi Hrvatskog sabora spotaknuo se na stepenice pri čemu je pao te zadobio teške ozlijede glave.
Nakon hospitalizacije i operacije, Vice je pao u komu. Nakon 34 mukotrpna mjeseca borbe za život, Šibenski slavuj je preminuo, a za njegov život upravo su bile kobne skaline.
Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. godine kada je pozvan na audiciju Opatijskog festivala. Nakon nastupa s pjesmom ‘Mirno teku rijeke’ osvojio je prvo mjesto, te praktički nakon prve prave prilike za ozbiljan nastup, ubrzo postaje jedan od najpoznatijih glazbenika u bivšoj državi.
Zvonki bariton sve do 1970. godine bio je dominantna ličnost na hrvatskoj estradi.
Osvajao je mnoga priznanja, kao što je ‘Zlatni vijenac’ tjednika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968., 1970. i 1971.) te mnogobrojnih i višestrukih nagrada na festivalima u Splitu, Krapini, Zagrebu te Putujući festival ‘Pjesma ljeta’ i ‘Zlatne žice Slavonije.’
Uz brojne nastupe u gotovo svim gradovima Jugoslavije također je nastupao u mnogim stranim zemljama, a za svoje karijere snimio je preko 400 skladbi.
Vice je bio i ostao istinski lokal-patriot, i u politici i u glazbi. Krajem 60-ih i početkom 70-ih zbog isticanja hrvatskih obilježja ozbiljno je zasmetao tadašnjim vlastima koje burno reagiraju u namjeri da suzbiju i prikriju njegove radnje.
Za vrijeme progona i suzbijanja proljećara, nalazio se na turneji po Australiji kada ga je supruga upozorila da se ne vraća zbog straha od progona vlasti.
Vratio se u Zagreb 1976. godine, no nastupanje mu je bilo onemogućeno do 1989. Tijekom 1990. postavio je nenadmašni rekord kada je održao 14 uzastopnih rasprodanih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Kao najveće priznanje za svoj rad, 2000. godine dobio je Porin za životno djelo.
Izvor: Wikipedia
