U Narodnom kazalištu u Sarajevu održana je komemoracija Halida Bešlića uz govor unuka Lamije i Belmina, kolega i Dina Merlina, koji je kroz suze opisao posljednje trenutke s legendarnim pjevačem i oprostio mu se riječima punim topline i poštovanja.
Komemoracija Halida Bešlića održana je u Narodnom kazalištu u Sarajevu i započela minutom šutnje. Njegovi unuci, Lamija i Belmin, opisali su ga kao “ljubav, ponos i štit”. Govorili su i brojni kolege, među kojima su Emir Hadžihafizbegović, Fahrudin Pecikoza i Enis Bešlagić, dok je posebno emotivan bio govor Dina Merlina, piše 24sata.
Merlin se prisjetio posljednjih trenutaka s Bešlićem:
– Riječi su riječi, ali slike i osjećaji govore više. Podijelit ću s vama neke slike i trenutke kada sam posljednji put vidio Halida. Topla soba, listopadska noć, neka blagost u njoj. Drijemao je, i kroz san mu se s usana omakla psovka kada smo ga okretali na bok. Nasmijali smo se. Pričao sam mu Sidranove i Gljivine fore, opet smo se smijali. Smijali smo se da ne bismo plakali, da prevarimo bol, da prevarimo smrt. Donio sam mu čokoladu, Merci. Merci, Halide. Hvala ti, Halide. Milovao sam mu kosu, ruke i stopala, čiste bijele priglavke, Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam, nešto tako jednostavno, tako posebno. Nešto tako potrebno kao brašno, kao papir, kao sol. Nešto tako toplo kao naš Halid. Putuj, bijela ptico, u dženetski vinograd. Mnogo će vode proteći Bosnom do tad dok se takva duša rodi, mnogo će vode proteći Bosnom do tada. Gdje god da si, voljen da si. Gdje god da si, voljen da si, rekao je Merlin kroz suze.
> Ekipa iz Međimurja došla na posljednji ispraćaj Halidu Bešliću
