Piše: Aleksandra Sklepić
Jedno od meni omiljenih jela kojih se sjećam još iz ranog djetinjstva su krpice sa zeljem, i to ne one kupljene u dućanu, već domaće, od tijesta rađenog kod kuće. Miris cijele kuće kod pripreme ovog jela je nazaboravan.
Osim što sve skupa ispadne jeftinije – kilogram brašna košta najviše 1 euro, a to je sve što je potrebno za izradu ove preukusne tjestenine, dok u dućanu 400 grama gotovih velikih krpica košta minimalno 3 eura, domaće su krpice punijeg okusa i ne raspadaju se kad su kuhane, već ih je milina jesti, ali i samo gledati.
Priprema je jako jednostavna. Od brašna i vode zamijesi se srednje čvrsto tijesto koje se može lako oblikovati – ja stavim oko 300 do 400 grama brašna, pola decilitra vode i jednu čajnu žličicu soli. Kad probam mijesiti, pod rukama se osjeti je li potrebno još vode, jer ako se tijesto mrvi, a ne slijepi se u masu koju je lako oblikovati, treba dodati oprezno još vode, toliko dugo dok se tijesto ne da oblikovati u čvrstu kuglu.
Ako vam se dogodi, a meni se dogodilo, da dodate previše vode, ništa zato – ova se greškica lako popravi dodavanjem još brašna. Ovo je jelo vrlo praktično – nikad ne možete pogriješiti, odnosno, uvijek možete popravitim, jer dodavanje više brašna, znači više slasnih domaćih krpica. Kad je tijesto spremno, razvaljam ga na debljinu oko 3 do 4 milimetra, možete i tanje, ako su vam finije tanke krpice te ga na dasci narežem na krpice željene veličine. (Slika 1.)
Za to vrijeme u lonac ulijem vodu, minimalno 3 litre, koja mora ključati kad se u nju stave krpice. Prilikom stavljanja krpica u vodu, pripazite da su dobro prerezane kako se ne bi držale zajedno do kraja kuhanja. Kad su krpice kuhane, treba im otprilike desetak minuta, ništa više, isperem ih hladnom vodom i ocijedim. Zelje zatim naribam na ribež (dio za ribanje mrkve, s većim rupicama) i posolim ga te ga nakon minutu, dvije, gnječenjem rukom ocijedim da iz njega izađe gorka tekućina i višak vode. (Slika 2.)
Ocijeđeno naribano zelje pržim na ulju ili masti, ovisi ako imam doma jedno ili drugo, do zlatno-crvene boje, uz stalno miješanje. (Slika 3.)
Ako vam zelje zagori, jelo je propalo, jer će imati okus po paljevini i uzalud vam sav trud. Može se spasiti jedino ako, umjesto zelja, krpice zalijete kiselim vrhnjem, ali tada je to drugo jelo koje, ruku na srce, i nije tako loše. Moja obitelj uvijek zahtijeva obje kombinacije, pa nerijetko dio krpica ostavim bez zelja i pomiješam s kiselim vrhnjem.
No, da se vratim na temu – kad je zelje pečeno, u istu tavicu u kojoj se zelje peklo dodam ocijeđene krpice, sve skupa pomiješam, ostavim da se okusi prožmu te da se krpice, ako je ribanje i pečenje zelja predugo trajalo, malo zagriju.
Vrlo jednostavno, a zaista popularno tradicijsko međimursko jelo spremno je za serviranje, a ne treba mu ni salata, ni meso, ni predjelo.
Probajte, neće vam biti žao i više nikada neće kupiti krpice u dućanu.
Sastojci:
• 300 do 400 grama glatkog brašna
• voda
• 1 čajna žličica soli
• 1 glavica svježeg zelja
• malo ulja za ili masti prženje zelja
> Za pravi pretepeni grah potrebne su „bečve” mladog luka
