Mali poduzetnici najčešće misle da ne trebaju konzultanta, sve dok ne bude prekasno. Često mislimo da su konzultanti skupi stručnjaci koji rade u Zagrebu za velike kompanije i korporacije. Da njihove usluge koštaju desetke tisuća eura i da je to rezervirano samo za one s visokom dobiti i enormnim uspjehom. Mikro i mali poduzetnici često žive s tim uvjerenjem i nastavljaju svoj posao dalje, bez vanjskog pogleda ili pravog sugovornika.
I onda se zna dogoditi ono što sam godinama gledala izbliza. Kao stečajna upraviteljica ulazila sam u firme kada je već bilo kasno. Preuzimala sam imovinu, dugove i funkciju direktora koji je smijenjen pokretanjem stečajnog postupka. Detektirala stanje, posložila što se moglo, naplatila dugove, prodala imovinu, isplatila plaće radnicima. Riješila zaostale probleme i pripremila firmu za likvidaciju i brisanje iz sudskog registra.
I u svemu tome, kakva god bila tržišna situacija, uvijek je bio ljudski faktor taj koji je nosio firmu prema dnu. Firme nisu padale zbog tržišta ili loše sreće. Padale su zbog odluka koje su se, u trenutku donošenja, činile sasvim razumnima. Neznanje je bilo maskirano kao vizija. Euforija rasta je zasjenila realnost. Velike investicije su bile realizirane na temelju trenutnog stanja tržišta, bez stvarnih planova i bez kontrole troškova. Želja za uspjehom je bila toliko jaka da je potisnula sve signale upozorenja. Osobne i financijske potrebe vlasnika su gurale poslovne odluke u krivom smjeru.
I onda se nakupilo previše toga i firma je krenula prema lošemu. Preveliki troškovi, premalo novca, blokada poslovnog računa, prezaduženost. A da ne bi došlo do toga, često je malo nedostajalo. Barem jedan stručni savjet i jedna odluka drukčije donesena.
Konzalting i poslovno savjetovanje ne smije biti rezervirano samo za velike, moćne i bogate. Svatko treba vanjski pogled, mišljenje i sugestiju, samo mora znati gdje potražiti pomoć i mora biti spreman po nju posegnuti dok još ima smisla.
Zato danas radim s mikro i malim poduzetnicima koji žele stabilnost u svom biznisu. Koji rastu, ali ne znaju kontroliraju li rast ili ga samo prate. Koji imaju prihode, ali ne razumiju zašto ne ostaje novca. Koji donose odluke iz entuzijazma, a ne iz podataka.
Donosim isti analitički pogled koji sam imala u stečaju, samo sada dok još postoji prostor za korekciju, dok se još može promijeniti smjer.
Znam kako izgleda kraj. Zato danas radim na tome da do njega ne dođe. Jer dobra odluka donesena na vrijeme nije luksuz, nego temelj svakog stabilnog biznisa.
