Hladno zimsko vrijeme sa snijegom idealno je za domaće kolinje. Brojni Međimurci s nostalgijom se prisjećaju vremena kad se kolinje, sa svim svojim poslasticama, održavalo u svakom dvorištu barem jednom godišnje. Kobasice, čurke, prezvušti, cvirki, suhe šunke i kuhani špek imali su nenadmašan okus, a hladno zimsko vrijeme otvaralo je apetit i davalo volju za radom, pa nikome nije bilo teško stajati na hladnoći – ako treba i cijeli dan, posebno kad se znalo što se radi i koji će biti rezultati. Iako nema više mnogo ljudi koji održavaju tradiciju međimurskog kolinja, upoznali smo obitelj Rajf iz Podturna kojima je kolinje dio svakodnevice, a proizvodi koje jedu isključivo su domaće izrade. Posjetili smo ih u njihovom domu i doživjeli pravu atmosferu domaćeg međimurskog kolinja. Užurbana obitelj i prijatelji, oštri noževi, plastične posude spremne da se napune, para vrele vode, veliki stolovi po cijelom dvorištu i mnogo dobrog raspoloženja – jer tko se ne bi veselio ovakvom jednom danu?
Prije ne tako mnogo vremena, kolinje je bilo praznik u obitelji. Sastajanje je bilo rano ujutro. Okupilo se troje, do četvero muškaraca, najčešće članovi obitelji, susjedi ili prijatelji. Jedni su drugima pomagali. Najprije se naložila vatra ispod kotla za vodu, takozvane “alfe”, a onda se, dok se čekalo mesara, popila koja domaća rakijica, da se čovjek malo zagrije. Mesar je odradio svoj dio, a meso se zatim ostavilo na hladnom mjestu, narezano na komade. Upotreba svih dijelova maštovito je osmišljena: pripremale su se čurke, kobasice, prezvušti, jeo se kuhani špek, sušilo se meso, mljele su se slanine koje su kasnije služile kao ispuna i zaštita oko mesa pažljivo spremljenog u “tiblici”. “Cvrlo” se i za ručak su se jeli cvirki ili friška domaća jetrica koja je još uvijek vrlo tražena na mnogim domaćim druženjima.
Svi su se jako naradili, a to se do danas nije promijenilo. Muškarci su zaduženi za teže poslove, a žene su pomoć u pripremi – posuđa, začina, čišćenju crijeva (ako se ne koriste kupovna), u spremanju doručka, ručka i večere za umorne i promrzle dečke koji su cijeli dan radili na hladnom. Mlađim generacijama ovo možda izgleda smiješno, ali na pravom domaćem kolinju mnogo je toga zapravo romantično i bajkovito – domaća hrana, zajedništvo, ljubav i složno obavljanje teških poslova. Fini ručak nakon toga i puna škrinja, tiblica i tavan.
Može li koji od suvremenih šoping centara zamijeniti ljepotu domaćeg kolinja? Sigurni smo da ne i zbog toga smo ugodno iznenađeni što još neke obitelji, poput Rajfovih iz Podturna održavaju ovaj divan običaj druženja u pripremi domaćih mesnih proizvoda prema tradicionalnim receptima koji se nisu promijenili već stotinama godina.
Rudolf, naš domaćin, s nama je podijelio i svoj vrijedan recept pripreme domaćih kobasica koji rado objavljujemo za naše čitatelje koji se žele okušati u izradi vlastitih, domaćih kobasica.
Recept za domaće kobasice:
Sastojci za 10 kg smjese:
8 kg svinjetine (but, vratina, carsko meso)
može se dodati i govedina – 25 % od količine svinjetine
2 kg špeka (tvrde slanine s leđa svinje)
sol 2.2 % ukupne smjese, 220 g
papar 0,03 % ukupne smjese, 30 g
slatka crvena paprika 0,2 % ukupne smjese, 200 g
ljuta paprika (po želji) 50 do 100 g
granule češnjaka 0,2 % ukupne smjese, 300 g
šećer (zbog crvenila) 0,2 % ukupne smjese, 200 g
bijelo vino 0,5 litara
topla voda po potrebi, radi lakšeg miješanja smjese
Priprema domaćih kobasica:
Meso i špek narežu se na duge i tanke komade radi lakšeg mljevenja. Samelju se na stroju za mljevenje mesa, broj otvora rupica 10. Zatim se od tih 10 kg samelje na sitnije radi boljeg vezivanja mesa unutar kobasica. Međimurski se to zove “prat”.
Začini i dodaci dobro se izmiješaju više puta, te se zatim dodaju u mljeveno meso i ponovo promiješaju. Meso i začini ostave se jedan dan da se smjesa mesa i dodaci dobro natope. Sljedeći dan smjesa se ponovo premiješa i počinje se puniti u crijeva. Najbolja su kalibrirana 32 – 35. Kad se kobasice napune, spremne su za sušenje u sušari. Najbolje je da se vatra loži ispod njih i one ne smiju biti izložene direktnoj vatri, nego samo toplom dimu da dobiju miris i boju. Dovoljna su dva dimljenja, a ostalo će napraviti vjetar i hladno vrijeme.
Nina i Ana pripremile cimet rolice za lakši oproštaj od blagdana
