Kad su jednog dana članovi puhačkog orkestra Općine Nedelišće došli u školu i počeli predstavljati instrumente, tada još osnovnoškolka Korina Horvat nije mogla ni zamisliti koliko će joj taj trenutak promijeniti život. „Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Čim sam čula zvuk flaute, u meni se nešto probudilo. Pomislila sam: ‘To je to. To moram svirati.’ I odmah sam roditeljima rekla da je to moja želja“, prisjeća se Korina s osmijehom.
Njezini roditelji podržali su je u odluci, a ona je ubrzo započela glazbeno putovanje koje traje i danas. „Za sviranje flaute motivira me taj prekrasan, topao zvuk i neopisiv osjećaj stvaranja glazbe. Kad sviram, zaboravim na sve drugo, jednostavno se prepustim notama“, dodaje.
Učenje kroz izazove
Kao i svaka mlada glazbenica, i Korina je na svom putu susrela izazove. „Najviše sam se borila s visokim notama – znale su me izluđivati!“, priznaje kroz smijeh. „Ali uz upornost i svakodnevno vježbanje, sve se može svladati.“
Uz glazbu dolaze i obaveze, a usklađivanje škole i orkestra nije uvijek bilo lako. „Škola zna biti stresna, pogotovo kad imaš puno učenja. Ali kad dođem na probu i okružim se dobrim ljudima i glazbom, sav taj stres jednostavno nestane. Na orkestru se osjećam slobodno, opušteno i sretno“, kaže Korina.
Putovanja koja se ne zaboravljaju
Kroz godine s orkestrom, Korina je imala priliku svirati na brojnim nastupima, no posebno pamti one izvan Hrvatske. „Nastup u Pragu bio je nešto posebno. Cijeli grad odiše glazbom, a svirati pred publikom koja ne razumije tvoj jezik, ali razumije tvoju glazbu – to je neprocjenjivo iskustvo“, priča.
Još jedno nezaboravno putovanje bilo je ono u Francusku. „Svirali smo na Azurnoj obali, i to je bio trenutak koji ću pamtiti cijeli život. Osim nastupa, druženje i smijeh s prijateljima iz orkestra učinili su to putovanje jedinstvenim. Putovati s orkestrom znači doživjeti avanturu, ali i biti dio nečeg većeg – glazbene obitelji.“
Orkestar kao drugo doma
Za Korinu, orkestar nije samo mjesto gdje se svira. To je prostor pun prijateljstva, zajedništva i smijeha. „Ja bez orkestra nisam ja“, kaže iskreno. „Svi koji sviraju u našem orkestru su divni ljudi – zabavni, pozitivni i uvijek spremni pomoći. Svaka proba donosi dobru energiju i osmijehe. Kad zajedno sviramo, sve brige nestanu.“
Na kraju, Korina ima i poruku za sve mlade koji možda razmišljaju o pridruživanju orkestru:
„Dragi mladi, ako volite glazbu, nemojte se dvoumiti. Pridružite se! Putujte, svirajte, družite se i uživajte. Orkestar nije samo glazba – to je zajedništvo, prijateljstvo i sreća. Tu smo da širimo glazbu i stvaramo uspomene koje traju zauvijek.“
