– Molim samo osnovne uvjete za život. To je sve što tražim, s tugom u glasu govori nam 69-godišnji Viktor Vinko iz Jurovčaka, smješten nedaleko od Toplica Sveti Martin.
Njegova kuća, udaljena svega nekoliko stotina metara od restorana Jastreb, okružena je ljepotom prirode, ali do nje vodi šljunčani put koji je gotovo neprohodan, pogotovo za nekoga tko je ostao u invalidskim kolicima.
Viktor završio u kolicima nakon amputacije obje noge
Viktor je zbog komplikacija dijabetesa izgubio obje noge, a danas je njegov svijet ograničen na kuću jer do njega ne može doći ni hitna pomoć, ni sanitet, ni volonterka Crvenog križa.
– Niti moja pomoć iz Crvenog križa ne može gore. Nada si je sada nabavila drugi auto kako bi mogla do mene, govori nam dalje nemoćni Viktor, koji više ne zna kome se obratiti za pomoć.
Viktor će uskoro dobiti i električna kolica, ali uz takav put ona mu neće biti previše od pomoći jer s njima nikuda ne može dalje od svoje kuće. Niti do trgovine koja se nalazi nedaleko od njega.
– Zvao sam u općinu nekoliko puta. Rekao sam im da nebrem niti k meši, niti v zadrugu, niti bilo kamo drugam. A oni su mi odgovorili da idem u dom. Moj dom je ovdje! Je li to odgovor? To je sramota!, ogorčeno nam govori Viktor.
– Od glavne ceste pa do moje kuće je nekih 200 metara. Zar se to ne može urediti. Nalazimo se u srcu turističkog mjesta, gledamo na same toplice, a naš put je nikakav, ističe Viktor.
Dovoljno bi bilo da se doveze barem sekanec i urede odvodni kanali uz put pa da voda ne rova nakon svake kiše. Dok pada kiša, naprave se grabe i onda je put do Viktora skoro neprohodan. Potvrdila nam je to i Nada Srpak iz Crvenog križa, koja je nekoliko puta morala ostaviti auto kod glavne ceste i do Viktora pješačila pješke. Drugačije jednostavno nije išlo.
– Baš zbog te ceste sanitet dva ili tri puta nije htio ni doći po mene u zimi. Dok ih zovem uvijek govore: samo ne ta cesta opet, govori nam Viktor svoju tešku situaciju za koju se nada da će se bar nekako riješiti.
Kao da cijela situacija nije dovoljno teška, Viktor nam se požalio i na odnos zdravstvenih djelatnika prema njemu.
– Jedanput dok sam zvao, gospođa na telefonu mi je rekla da idu tamo u Jurovčak gdje se nalazi pola čovjeka. Zamislite, oslovila me tim riječima, suznih nam očiju govori Viktor, i pita se kao i mi gdje je nestala empatija, gdje je nestala ljudskost prema čovjeku, a pogotovo prema onima najbolesnijima u našem društvu.
I susjedi imaju problema zbog neuređenog puta
I nema samo Viktor probleme s cestom. Ni njegovi susjedi nisu zadovoljni stanjem niti razvojem cijele situacije.
– Sada vidite cestu u jako dobrom stanju jer su je susjedi poravnali. Samo zamislite kako to izgleda kada kiša padne. I ja sam planiram dati vikend kuću u najam turistima, ali zbog takve ceste to ne mogu učiniti. Realno, ako samo pogledamo, mi se nalazimo u centru turističke destinacije, to je nekih 300 metara asfalta. Dole se svaki putek asfaltira, a kod nas gore je to problem. No kažem, najgore od svega je to da po susjeda gore ne može ni sanitet po takvoj cesti, rekao nam je prvi susjed Dino Kovačić, koji se nada da će se medijskim istupom ipak uspjeti nešto učiniti.
Druga susjeda i Viktorova sestra Mirica Petek iz Slovenije ima na ovom brijegu vikendicu, ali zbog ovakvog neuređenog puta ne može često dolaziti.
– Pogledajte ova drveća, ona rastu iz jaraka! Pa to bi se trebalo uređivati! Mene je sram kad gore došeću turisti. Mene je sram i nekoga pozvati k sebi, jer me onda svi pitaju kakvu to cestu imamo. Na općini su mi rekli neka si kupim terenac, pa kakav je to odgovor na ovaj problem. Zadnje su mi rekli da novaca ima, ali da ne mogu prijaviti cestu jer u tom dijelu prebivalište ima prijavljeno samo jedna osoba. Pa kako da se prijavim tu kada nemam pristupnog puta do vikend kuće?, dodaje na kraju Mirica, žalosna i nemoćna zbog cijele situacije.
