Ovog ponedjeljka u jutarnjim satima zauvijek nas je napustio naš „stric Heric”, kako smo ga mi nećaci zvali. Za mnoge poznat kao Šaro, čovjek koji je živio kao da živi ne jedan, nego dva života. Radio je na uglavnom na terenu, od Crne Gore, Bosne, Hrvatske, Austrije, Slovenije i Njemačke. A kad bi se posao završio, čekao ga je novi kod kuće, no unatoč svemu tome, uvijek je nalazio vremena za svoje hobije.
Na poslu je uvijek pronašao rješenje onda kada je nešto naizgled bilo nerješivo. Tako ga je, primjerice, njegova firma jedanput poslala na montažu u Ljubljanu. No u samom centru, gdje je morao raditi, nije bio dopušten ulazak velikim kamionima. Prema pričama njegovih suradnika, dosjetio se i otišao je po manji kamion i onda je u pet navrata manjim kamionom dovezao sav materijal za objekt na kojem su radili.
Obožavao je nogomet i svoju Slogu. Igrao je nogomet u Štrigovi, Prekopi i Jurovcu. Bio je dugogodišnji član uprave NK-a Sloga Štrigova te čovjek bez kojega nije mogla završiti utakmica. Neumorno je pratio svoje nogometaše, a posebno svog sina Frana, koji je također išao njegovim stopama. Bio je osnivač i stalni član uprave OK Štrigova, njihov veliki navijač, ali prije svega prijatelj uvijek spreman za pomoć ili barem dobar savjet. Na svakoj utakmici kćeri Lee odjekivao je njegov navijački bubanj.
Šaro je bio poznat svima. Volio se družiti s prijateljima, poznanicima. Volim je popiti gemišt i biti u društvu. Imao je neograničeno mnogo energije. Kao što je jedan poznanik rekao nakon sprovoda: „Znao me je često nazvati, pitati kako sam, kako je bilo na poslu, gdje smo radili. Čak me je više pitao nego moja vlastita obitelj.” Uvijek je zračio vedrinom. Eto, takav je bio Šaro.
Gotovo svake nedjelje odlazio je i na svetu misu, a iza sebe ostavio nebrojeno mnogo ljudi u suzama koji su u nevjerici primili vijest o njegovoj smrti u 52. godini. Nebrojeno mnogo ljudi bilo je na njegovom ispraćaju. Štrigovski župnik na svetoj je misi rekao da do sada, u svih ovih devet godina otkako služi u Štrigovi, nije prisustvovao većem sprovodu. Eto, to govori kakav je trag ostavio Šaro u Štrigovi, okolici i među svojim radnim kolegama.
