Upravljanje Županijskom bolnicom Čakovec trebao je biti HDZ-ov adut za lokalne izbore. Netko je negdje u nekom uredu zamislio da to bude izlog upravljanja lokalnom samoupravom.
Vlast možete osvojiti neposredno i posredno preko velikih sustava, ustanova i institucija. Preuzmete najjače poluge vlasti i polomite zube drugima koji izbore dobivaju glasovima iz glasačke kutije.
Inspiraciju za takav puzeći model preuzimanja vlasti dobili su iz dobro poznate i uhodane prakse, tko na lokalnoj razini ima naklonost udruga i vatrogasaca, taj može računati na naklonost birača na izborima.
Međutim, svaki recept se ne može primijeniti u svakoj kuhinji. Nametati volju na silu kao što je to stranački postavljena uprava činila na Odjelu kirurgije u Županijskoj bolnici u Čakovcu dovelo je do fijaska.
Ako smo se prije podržavljenja bolnice bojali njezine marginalizacije, kadrovskog osipanja, smanjivanja odjela, zasigurno ni u snu nismo mislili da će se kola slomiti na kirurgiji, srcu bolnice.
Ali dogodilo se. I to samo zato što je o tome odlučio netko tko nema pojma o međimurskom mentalitetu, međimurskim prioritetima i načinu na koji funkcioniraju Međimurci. Bolnica je sada u rukama onih koji su željeli da im to bude politički kapital za budućnost, ali su si zabili politički autogol. Županijska bolnica Čakovec je opća bolnica u kojoj što više građana mora dobiti što više medicinskih usluga bliže mjestu stanovanja. U samo nekoliko tjedna ili mjeseci ti rezultati su poništeni. Međimurci iznimno rijetko izlaze na ulicu, a za Županijsku bolnicu su izlazili više puta. Bez rezultata. Doživjeli su političku ignoranciju. Sada se svaki neželjeni događaj u bolnici proglašava komplikacijom, nešto što je uobičajeno, normalno.
Gorak je okus u ustima pacijenata koji po zdravstvene usluge odlaze u Varaždin, Koprivnicu, Zagreb i tamo se osjećaju kao trinaesto prase jer su svoju bolnicu gradili i samodoprinosom samo da bi zdravstvene usluge dobili bliže domu.
