Zašto su neki političari omiljeni pa im građani i kad griješe gledaju kroz prste? To su oni koji su bliski narodu i stvaraju dojam da su uvijek tu za njih. To se dokazuje u konkretnim situacijama kada su u pitanju nevolje. Oni bliski ljudima odmah dolaze ka građanima i na licu mjesta rješavaju stvar. Priskaču u pomoć. Njima je to najbolja promidžba, jer ih se hvali od usta do usta.
S druge strane ima političara koji pričaju o empatiji pravdi, spašavanju naroda svojim vizijama, a ne vide čovjeka. Ne vide svog susjeda, ne vide ljudsku nevolju pred nosom. Za takve nikad niste čuli da su ispumpavali susjedov poplavljeni podrum ili pomogli u humanitarnoj akciji. Zapravo ne znate o njima ništa osim onih šupljih parola o ljudskosti, empatiji i solidarnosti iz njihovih usta.
I u tome je razlika. Ljudi prepoznaju političare bliske ljudima i one koji samo pričaju o tome kako bi popravili sustav.
Ne može se reći da su hrvatski zakoni nepravedni, nije stvar u tome što piše na papiru ili je uklesano u kamen.
U životu je važna provedba. Kako se zakoni provode. U provedbi se vidi ljudskost i solidarnost. Tu dolazi na test blizina ili otuđenost vlasti od naroda.
Varaju se svi oni koji misle da nije važno koliko su vlast i upravljanje državom i fizički blizu građanima. Doista, puno toga se može preseliti na usluge putem e-građanina. Ali to su samo papiri.
Potrebno je vlast spustiti čim niže, jer predsjednika Mjesnog odbora, načelnika, gradonačelnika i župana možeš sresti na ulici, dućanu, nogometnoj utakmici, priredbi i tamo mu se žaliti, uputiti kritiku ili pohvalu. Ako je vlast daleko, desecima ili stotinu kilometra udaljena od građana, tada niti vlast zna što građane “boli”, niti građani mogu do njih.
Otuđena vlast je najgora vlast jer građani na svojoj koži osjete da nije u službi naroda.
Svaka politička opcija koja se poigrava teritorijalnim ustrojem tako da udaljava vlast od građana, ne razumije bit politike. A to je da odnos između građana i vlasti mora biti čim neposredniji.
Kad netko daleko od građana u nekom uredu donosi odluku o tuđoj sudbini, a ne poznaje okruženje u kojemu onaj o kome odlučuje živi, što nikako neće biti na zadovoljstvo građana.
