Pogled unatrag

Ove godine nekako su stidljivo proslavljeni Dan voda i Dan planeta Zemlje. Ništa nije moglo zaustaviti medijsku presiju koronavirusa kao glavne svjetske teme. Usprkos koronavirusu, vrijeme za mali pogled unatrag zbog toga da se vidi gdje smo. Zemlja je doslovno danas vrednija nego jučer i to smo svi naučili.

Govori se da će se svijet nakon virusa promijeniti, da ništa više neće biti isto, no on se mijenjao mnogo prije pojave virusa. Prije dva desetljeća energija iz obnovljivih izvora bila je gotovo pa raritet, a danas se velike multinacionalke natječu tko će zgrabiti veći kolač.

Posebno je zanimljivo pratiti trendove razvoja iz obnovljivih izvora u Međimurju. Između ostalog, sjever Hrvatske ima najviše solarnih elektrana. Drugi obnovljivi izvori su manje zastupljeni, ako ne računamo hidrocentrale koje su ionako primarne. Najvažnije je da su solarne elektrane postale isplative i bez poticaja, kako male od nekoliko kilovata tako i mnogo veće koje se mjere megavatima.

No postoji još jedna specifičnost u Međimurju koja pogoduje izgradnji. Prije desetak i više godina gotovo je svako naselje u Međimurju htjelo imati svoju poslovnu ili gospodarsku zonu, tako da ih je niklo pedesetak. Inicijatori su naravno bile jedinice lokalne uprave i samouprave. One poslovne zone koje se nisu „primile“ jer za njih nije bilo interesa zbog raznih razloga, od manjka radnika do nedostatka inicijative ili previše političke inicijative bez dobrih izračuna, postale su mrtvi kapitali.

Sad se to u završnici trećeg vala obnovljive energije i napretka tehnologije mijenja. Sunce ne pita za politiku. Cijeli niz manjih poslovnih i gospodarskih zona u Međimurju postaju dom za solarne elektrane. Ne radi se tu više o solarnim elektranama snage deset, dvadeset ili trideset kilovata. Konkretno, velike solarne elektrane investitori grade u Kotoribi, Donjem Vidovcu, Svetoj Mariji, Donjem Kraljevcu, Palinovcu, Hodošanu, Podturnu, prije u Maloj Subotici i drugdje. Slično je i u gornjem Međimurju. Samo u Donjem Vidovcu gradi se solarna elektrana snage kao pola HE Dubrava.

Kad se zbroje snage svih velikih solarnih elektrana koje se grade ili planiraju u Međimurju, to je više energije iz Sunca nego što danas iznosi snaga HE Dubrava, a to nije mala stvar. Malo je postalo veliko, odraslo je.

Ove godine nekako su stidljivo proslavljeni Dan voda i Dan planeta Zemlje. Ništa nije moglo zaustaviti medijsku presiju koronavirusa kao glavne svjetske teme. Usprkos koronavirusu, vrijeme za mali pogled unatrag zbog toga da se vidi gdje smo. Zemlja je doslovno danas vrednija nego jučer i to smo svi naučili.

Govori se da će se svijet nakon virusa promijeniti, da ništa više neće biti isto, no on se mijenjao mnogo prije pojave virusa. Prije dva desetljeća energija iz obnovljivih izvora bila je gotovo pa raritet, a danas se velike multinacionalke natječu tko će zgrabiti veći kolač.

Posebno je zanimljivo pratiti trendove razvoja iz obnovljivih izvora u Međimurju. Između ostalog, sjever Hrvatske ima najviše solarnih elektrana. Drugi obnovljivi izvori su manje zastupljeni, ako ne računamo hidrocentrale koje su ionako primarne. Najvažnije je da su solarne elektrane postale isplative i bez poticaja, kako male od nekoliko kilovata tako i mnogo veće koje se mjere megavatima.

No postoji još jedna specifičnost u Međimurju koja pogoduje izgradnji. Prije desetak i više godina gotovo je svako naselje u Međimurju htjelo imati svoju poslovnu ili gospodarsku zonu, tako da ih je niklo pedesetak. Inicijatori su naravno bile jedinice lokalne uprave i samouprave. One poslovne zone koje se nisu „primile“ jer za njih nije bilo interesa zbog raznih razloga, od manjka radnika do nedostatka inicijative ili previše političke inicijative bez dobrih izračuna, postale su mrtvi kapitali.

Sad se to u završnici trećeg vala obnovljive energije i napretka tehnologije mijenja. Sunce ne pita za politiku. Cijeli niz manjih poslovnih i gospodarskih zona u Međimurju postaju dom za solarne elektrane. Ne radi se tu više o solarnim elektranama snage deset, dvadeset ili trideset kilovata. Konkretno, velike solarne elektrane investitori grade u Kotoribi, Donjem Vidovcu, Svetoj Mariji, Donjem Kraljevcu, Palinovcu, Hodošanu, Podturnu, prije u Maloj Subotici i drugdje. Slično je i u gornjem Međimurju. Samo u Donjem Vidovcu gradi se solarna elektrana snage kao pola HE Dubrava.

Kad se zbroje snage svih velikih solarnih elektrana koje se grade ili planiraju u Međimurju, to je više energije iz Sunca nego što danas iznosi snaga HE Dubrava, a to nije mala stvar. Malo je postalo veliko, odraslo je.

Ostavi komentar