Kad je sredinom ožujka započela ova zdravstvena kriza koja sada prijeti eksplodiranjem, napisao sam na ovom mjestu komentar pod naslovom: ‘’Jedna lijepa želja: Da sve ovo traje samo mjesec dana!” Nažalost, želja mi je ostala neispunjena jer koronavirus i dalje hara, izaziva dramu i paniku, a brojna otvorena pitanja još uvijek nemaju kvalitetne odgovore.
Borba protiv korone diljem svijeta ne odvija se na isti način. Ono o čemu se najmanje priča u našoj javnosti i nažalost nema ni jedne televizijske stručne rasprave, kao ni na brojne druge teme što je naš teški medijski deficit, kako to da Kina, iz koje je krenuo koronavirus, danas gotovo uopće nema problema s pandemijom.
Prihvaćaju se zdravo za gotovo rijetke vijesti da se beskompromisno testiraju milijuni ljudi i provodi strogi lockdown u područjima gdje se korona pojavi. Međutim, bez obzira na taj strogi režim i dalje je teško shvatljivo da zemlja u kojoj živi više od milijardu stanovnika ima danas zanemariv broj slučajeva. Što oni znaju, a drugi ne?
S druge strane, u Europi, pa tako i Hrvatskoj, za razliku od proljeća sad nam prijeti eksponencijalni rast broja zaraženih (namjerno ne pišem oboljelih jer to nije isto), koji ipak nije tako strašan osim samih brojki jer i dalje umiru rijetki, a teže obolijevaju uglavnom stariji ili imuno kompromitirani. Oni se trebaju posebno paziti i čuvati.
Zašto ne želim miješati zaražene i oboljele? Između ostalog i zato jer tu dolazi do različitog tretmana, pa se (ne)određuje samoizolacija za kontakte. To se najbolje vidi po primjeru nogometne reprezentacije Hrvatske, ali i brojnih europskih profesionalnih klubova koji po svemu sudeći bez obzira na sve brojke ove jeseni neće zaustaviti svoju aktivnost.
Odmah da budem jasan, u potpunosti se slažem s takvim “mekanijim” pristupom i stoga, trebalo bi osmisliti i kod drugih sličan model, da nam ne ode u samoizolaciju, ako to nije neophodno, stotine ljudi koji trebaju raditi i zaraditi za svoj kruh.
I za kraj. Svi mi moramo prvenstveno paziti na držanje razmaka prilikom socijalnog kontakta i nošenje maski gdje je to propisano. Ali, najvažnija poruka trebala bi biti ona koja se slabo čuje, da se ranjivi na koronu trebaju paziti ponajviše sami, da ne odlaze na mjesta gdje se okuplja veći broj ljudi kao što su primjerice utakmice međimurskih nogometnih liga ili kafići. Posebice je to važno u narednim danima kad dolaze Svi Sveti i drugi blagdani kad se očekuje još odgovornije ponašanje naših starijih, kronično bolesnih i drugih osjetljivih skupina. Umirovljenici nikako ne bi trebali odlazit u šoping centre, banke ili organizirati obiteljska druženja čemu smo svjedoci svaki dan u Čakovcu i svim drugim naših mjestima.
Trebaju se strpjeti još par mjeseci da ovo prođe, boraviti kod kuće ili tamo gdje žive sa što manje kontakata onih koji dolaze i odlaze. Udruge umirovljenika bi u tome također trebale odigrati važnu ulogu narednih dana.
Ako se toga budu pridržavali, imat ćemo puno manje loših ishoda bez obzira na relativno velike brojke.
