Ministar Darko Horvat ovih je dana rekao jednu rečenicu koja je glasno odjeknula: ako iz fondova EU povučemo sve eure koji se nude, rast ćemo po godišnjoj stopi od pet posto. On je političar i tako nešto mora izreći pogotovo ako u to vjeruje, daje nadu da će sutra biti bolje. Čovjeku koji čita ove retke nameće se samo od sebe pitanje: je li zaista moguće rasti po stopi od pet posto?
Ako se pitaju naši vrhunski ekonomisti, oni će reći: možda je moguće. No svakako će reći jedno ali…
Već i vrapci na krovu znaju da Hrvatskoj nedostaje industrije, a ta se mantra stalno ponavlja. Ponavljaju je u zadnje vrijeme i mnogi političari. Sve se svodi na to kako što brže razviti pojedine grane industrije, a to znači odrediti prioritete jer se ne može proizvoditi sve.
Tako na primjer, ako nećemo mnogo brodogradnje, možda želimo jaki informatički sektor, što se često čuje. S druge strane, stručnjaci iz informatičkog sektora smatraju da se taj sektor presporo razvija. Razlog je vrlo jednostavan, nema dovoljno inžinjera i stručnjaka, u cijelom informatičkom sektoru u Hrvatskoj radi manje od dvije tisuće inžinjera i srodnih struka.
Kako niti za desetak godina nećemo moći školovati dovoljan broj inžinjera, prije ili kasnije morat ćemo se okrenuti uvozu mozgova, htjeli to ili ne. To je naša realnost ako ne želimo biti za začelju. To isto danas naveliko radi i Njemačka, donijela je propis po kojem je svi stručnajci koji to žele odmah mogu tamo biti dobro plaćen posao, a novo lovište kadrova je i takozvani Zapadni Balkan.
Možda najveću industrijsku pogrešku napravili smo što nismo razvijali automobilsku industriju, čast pojedincima kao što je Rimac koji je izuzetak. Dobro to znaju nama bliske zemlje s kojima se uspoređujemo, Slovenija, Slovačka i Mađarska. Stvar je u tome da tvornica automobila za koju su nekad naši vrli pojedinci na vlasti mislili da se sastoji samo od sklapanja metalnih dijelova, razvija više redova dobavljača svih vrsta, drugim riječima, podiže ukupan tehnološki razvoj nekog kraja. Zato što nemamo tvornice automobila, imamo premalo dobavljača, bolje rečeno organizirani „kišobran“ dobavljača prvog, drugog trećeg i četvrtog reda.
Ipak, kažu da nikad nije kasno, električni automobili više nisu samo moda, već realna mogućnost razvoja. Možda nam je tu šansa koju ne vidimo, tim više što se najavljuju nove vrste baterija s kojima će se za pet godina moći voziti više od tisuću kilometara s jednim punjenjem.
