Kad smo svoji, manje smo tuđi

Nekad smo učili da je vlasništvo nad materijalnim stvarima ono što imamo ili posjedujemo. U modernom kapitalizmu industrijalci i autori štite svoje pravo korištenja od posezanja drugih, kaže da se imaju pravo vlasništva ili da su oni vlasnici.

Današnji hiperkapitalizam, kako ga naziva svjetski poznati futurolog Rifkin, opet mijenja ulogu vlasništva. Vlasništvo nad zgradama i zemljom više nije toliko važno kao nekad, iako je još uvijek na cijeni.

Moderne tehnologije  donijele su novi pristup vlasništvu.  Umjesto industrijske, sve važnija postaje kulturna proizvodnja, a time i pojam takozvanog “kulturnog kapitalizma”.

Kulturni kapitalizam sve više nastoji i uspijeva u kapital odnos upregnuti cijelo čovjekovo kulturno iskustvo i vrijeme. Lokalne kulturne i biološke vrijednosti multinacionalke jednostavno prepakiraju i potom prodaju, pritom zadržavajući pravo vlasništva. Neka biljka od koje se dobiva važan lijek nije „vrijedna“ dok je multinacionalka ne obradi i prepakira te potom skupo prodaje, no to je samo jedan segment. Samo oni koji si mogu priuštiti ono što zovemo kulturni turizam putuju. Samo oni koji mogu platiti usluge elektronskih mreža svojim vremenom i sve što uz to ide su u sustavu bestežinske ekonomije, ostali su neka druga zaostala civilizacija.

Ta zaostala civilizacija na Zemlji već se broji u milijardama, čak 60 posto ljudi nikad nije telefoniralo, a 40 posto ih je isključeno od elektronskih mreža.

Pravo vlasništva tako postaje instrument za uništavanje osoba i ljudi koje postaju elektronski mrežni sandučići, posebno mladi, umjesto da su subjekti razvoja svijeta i još k tome plaćaju svoju ovisnost ili su pak sasvim isključeni. Oni koji nisu isključeni nakon iskorištavanja postaju isključeni. Ukratko, pravo vlasništva treba mijenjati na način da se svima omogući jednak pristup radi dobrobiti svih i društva u cjelini.

Čuvanje svojeg kulturnog identiteta kako u Europi tako i u Međimurju važan je iskorak protiv takve brutalne sile multinacionalki koje nameću svoja pravila vlasništva.

Zbog toga i čuvanje narodnih običaja u Međimurju postaje važno. Mali, ali važan pomak stoga je i Festival kulturnih amatera Međimurja, gdje je više stotina glumaca govorilo međimurski  kajkavski u Prelogu tri dana, a tek poneki književni standard, kojeg također treba čuvati. Kad smo svoji, manje smo tuđi.

Ostavi komentar