Broj odlazaka iz Hrvatske koji je prije nekoliko godina bio alarmantno visok posljednje dvije, tri godine se smanjio.

Dio iseljenih se i vraća, rečeno je u srijedu na panel-raspraviDepopulacija u Slavoniji: Općina Antunovac kao primjer dobre prakse.

Raspravu je u sklopu projekta Mreža 2050 – Demografija, od izazova do odgovora organizirao Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH).

Projekt je sufinanciran novcem iz Europskoga socijalnog fonda, a temelji se na međusektorskoj suradnji radi kreiranja smjernica za razvoj javnih politika utemeljenih na znanstvenim dokazima.

Znanstveni suradnik s Instituta za migracije i narodnosti Aleksandar Vukić iznio je podatak da se lani u Hrvatsku uselilo 89.000 stranaca s radnom dozvolom, a demograf Dražen Živić s Instituta Ivo Pilar ocijenio je pitanje o tome kako zadržati mlade u postojećem okruženju temeljnim pitanjem opstanka.

Prema znanstvenom viđenju, za to su potrebna četiri elementa, stabilno radno mjesto, pravedna naknada za obavljeni rad, pomoć pri rješavanju stambenih pitanja te pomoć pri institucionalnoj skrbi o djeci – dječji vrtići, istaknuo je Živić.

Objava Smanjilo se iseljevanje iz Hrvatske, a lani k nama uselilo 89.000 stranaca s radnom dozvolom pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Procjenjuje se kako se, od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju,iz naše države iselilo negdje oko 300.000 građana. Razloga za zabrinutost ima jer ovako visoku stopu iseljavanja iz domovine prati odlazak cijelih obitelji koje se trajno iseljavaju kako bi ostvarili bolju egzistenciju, napose i za svoje potomke, kako u  drugim europskim ili pak prekooceanskim zemljama. Koliko to utječe na društvenu strukturu kao i kakve sociološke promjene uvjetuje odseljavanje, ali i doseljavanje stanovništva za sada jedino prati Institut za migracije i narodnosti na čijem je čelu doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Egzaktne podatke o broju iseljenih građana Hrvatske nemamo jer ne postoji Registar  stanovništva. Službene podatke o iseljenim građanima HrvatskeobjavljujeDZS, kojem MUP prethodno dostavlja podatke o ukupnom broju stanovnika Hrvatske, odnosno onih koji  su uredno odjavili prebivalište. Problem je što većina iseljenih ne odjavljuje prebivalište stoga dobivamo kontradiktorne podatke ako usporedimo službene brojke DZS i statistike zemalja u koje hrvatski građani useljavaju. Budući seInstitut bavi svim vrstama migracija znanstveno istražuje i hrvatsku dijasporu – staro i suvremeno iseljavanja, ali više s aspekta analize integracijskih procesa, identiteta, mogućosti participacije ili povratka te  aktualnih suvremenih društvenih procesa. IMIN je spreman  aktivno se uključiti u oblikovanje javnih politika i smatra to jednom od svojih bitnih svrha djelovanja. Upozoravam već duže vrijeme na nekoordinaciju različitih državnih tijela, znanstvenih instituta i civilnog sektora. Svi bi se aktivno trebali uključiti, svako sa svog aspekta, a opet u koordinaciji jedan s drugim i na taj način kreirali različite mjere koji bi bile djelotvorne kako upravljačkim elitama tako i razvoju hrvatskog društva u cjelini. Bojim se da bez takvog temeljitog i zajedničkog rada koji počiva na odgovornosti kako pojedinaca, tako i institucija nećemo postićizadane ciljeve. Iz tog razloga se i sada nalazimo pred velikim problemima budući nismo imali i nemamo razrađene kratkoročne i dugoročne strategije. Na državnoj razini donosimo ad hoc nepripremljeni različite mjere/odluke a to u konačnici ima svoje posljedice. Ovdje prvenstveno mislim na demografsku politiku, problem radne snage, visoku stopu iseljavanja  te„pražnjenja“ određenih regija u Hrvatskoj – upozorava ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

 Najveći interes je potomaka iz Južne Amerike

I dok u medijima većinom sadržaj pune priče o iseljavanju, rijetki su primjeri kada se pozornost poklanja useljavanju u Hrvatskoj, osim ako to nije radi jeftine radne snage koja nam počinje dolaziti iz svih krajeva svijeta ili pak o izbjeglicama iz svjetskih kriznih političkih žarišta. No, svijetlih primjera useljavanja ima i to gotovo zabilježenih iz dana u dan.

Novi fenomen koji se iz godine u godinu bilježi u Hrvatskoj svakako je porast useljavanje potomaka iseljenika druge, treće, četvrte i ine iseljeničke generacije. Najveći interes je potomaka iz Južne Amerike. Većina njih dolazi na tečaj učenja hrvatskog jezika Croaticum preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, a potom se odlučuju na trajno useljavanje. To su mahom mlade osobe od 23-35 godina. Rade poslove koji nisu u skladu s njihovim kvalifikacijama i  manje plaćene poslove. Važno im je da osiguraju egzistenciju i uvjete za ostanak. IMIN kroz različite aktivnosti i konferencije nastoji uključiti što više znanstvenika i stručnjaka hrvatskog podrijetla iz JA kako bi zajedničkim istraživanjem i sinergijom došli do nužnih nam rezultata. Znanstvena istraživanja hrvatske dijaspore u JA bilo je poprilično zanemarivano, a zbog španjolskog govornog područja i ne poznavanja hrvatskog jezika među potomcima komunikacija i promocija je bila poprilično otežana. Manje je poznato kako su Hrvati u JA, a poglavito u Čileu imali veliki utjecaj u pionirskim zahvatima u procesu modernizacije tih država. Svakako bi ovakve teme trebalo popularizirati i senzibilizirati javnost kako kroz obrazovanje, kulturu, ekonomiju i dati im zasluženo mjesto – ističe pozitivne primjere useljavanja u Hrvatsku ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti dodajući kako se bilježi još jedna useljenička populacija u Hrvatsku, a što su umirovljenici-povratnici koji često žive na dvije ili više lokacija- uglavnom na dvije ili više lokacije u Hrvatskoj (Dalmacija, Zagreb) i u drugoj domovini-zemlji useljavanja. A sve su češći primjeri useljavanja i umirovljenici Hrvati iz BiH koji borave u zemlji useljenja, Hrvatskoj i BiH –  naglašava ravnateljica.

Kada se govori o useljavanju u Hrvatskoj brojni su motivi kod novopridošlih građana Hrvatske za dolazak u Lijepu našu. Baš kao što je i šarolika motivacija za dolazak u vidu brojnih beneficija koje vide u životu na ovim prostorima. Vođeni pozadinom kao što su ekonomska, obiteljska, povratak korijenima, obrazovanje, vjenčanja migracija stanovništva bilježi se ne samo izvan Hrvatske, nego sve više iz drugih država prema našim prostorima.

U zadnje vrijeme značajan je broj radnih migracija ili ekonomska migracija-useljavanje radne snage te će se ovaj trend useljavanja u budućnosti povećavati s obzirom na nedostatak radne snage u Hrvatskoj (trenutačno negdje oko  pola milijuna radnika nedostaje na tržištu u Hrvatskoj). Nešto useljavanja je iz bračnih razloga-udaja i ženidbi, ali u posljednje vrijeme i zbog obrazovanja.  Nadam se kako će useljavanje zbog studiranja/obrazovanja u budućnosti također rasti. Imam određene naznake i brojke koji mogu govoriti u prilogu ovom trendu useljavanja. Značajne pokazatelje stranih studenata ima Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Splitu i Zagrebu (poglavito Medicinski fakultet). Hrvatski studiji  Sveučilišta u Zagrebu također imaju upisnu kvotu za studente hrvatskog podrijetla – pojašnjava doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Društvo koje se boji “stranaca”?

Ujedno ravnateljica upozorava na jednu vrlo opasnu pojavu koja je sve izraženija u hrvatskom društvu te koja nikako ne ide u prilog pozitivnim migracijama na našim prostorima.

Mogla bih reći kako smo društvo koje se boji „stranaca“. To zaključujem iz dosadašnjih iako rijetkih istraživanja koja se bave integracijom radne snage u Hrvatskoj. Mišljenja sam kako je strah odlika nesigurnosti, neznanja i predrasuda. S tim u vezi moramo uzeti u obzir kako je Hrvatska  još uvijek mlada država i uvjerena sam kako će unatoč različitim negativnim pokazateljima političkog nesnalaženja, nejasnih strategijskih mjera  „brzopletih“ odluka, ideološke podijeljenosti, ekonomske nestabilnosti polako sazrjeti i pri tome konačnodefinirati vlastiti identitet kako bi mogla čvrsto stajati iza svojih držanih odluka i pozicionirati se u Europi i u svijetu. Migracije su poželjne u svrhu učenja novih znanja, usvajanja novih iskustava, ali u konačnici moramo raditi na tome da vratimo iseljene– upozorava ravnateljica.

No, i unatoč ovoj nemiloj pojavi brojni su primjeri ljudi koji su se doselili u Hrvatsku u novije vrijeme te su postali njezini građani u svoj punini prava koje ostvaruju na ovim prostorima.

Imala sam priliku upoznati značajan broj potomaka kako kroz Iseljeničke kongrese, aktivnosti Hrvatske matice iseljenika, kroz kontakte drugih potomaka. Evo istaknut ću i  primjer  bliske i intenzivne suradnje s dvije znanstvenice doktorice znanosti Mariom Florenciom Luchetti iz Argentine i Natashom Keetlin Ružić iz Australije. Jedino što sam tada mogla za njih napraviti bilo je da ih uključim kao volonterke u IMIN-u kako bi ostale u dodiru s znanstveno-istraživačkim radom budući su tada radile različite poslove kako bi osigurale egzistenciju i ostanak u Hrvatskoj. Unatoč „nesređenim prilikama u državi“ pa i njihovim teškim uvjetima egzistencije i integracije u Hrvatskoj one su vidjele i vide drugu, svijetlu stranu Hrvatske koju mi nažalost ne vidimo, ne prepoznajemo i ne doživljavamo. Njihov optimizam i upornost rezultirao je  zapošljavanjem u struci  u Znanstvenom zavodu na Hrvatskim studijima gdje zajedno sa predstojnicom Zavoda dr. sc. Katicom Jurčević također potomkinjom hrvatskih iseljenika iz Njemačke stvaraju novu kulturu znanstveno istraživačkog rada baziranog na povezivanju i umrežavanju znanstvenika hrvatskog podrijetla iz  različitih zemalja i kontinenata. Drago mi je što je IMIN sudjelovao, sudjeluje i da je dio te priče jerizgrađujemo nove odnose s brojnim znanstveno istraživačkim institucijama diljem svijeta gdje  su  potomci iseljenika pravi ambasadori hrvatskog identiteta i kulture na različitim svjetskim jezicima. Motiv za useljenje u Hrvatsku kod svih triju (sve tri doktorice znanosti) bila je voljeti, živjeti i izgrađivati domovinu  očeva i djedova.Maria Florencia je samo jednim dijelom Hrvatica, a po očevoj strani je Talijanka, Natasha je po očevoj strani Hrvatica, a po majci Australka. Rijetki su primjeri čisti hrvatski korijeni jer se radi o drugoj, trećoj čak i četvrtoj generaciji. Ljubav prema domovini, korijenima prenijeli su im uglavnom uži članovi obitelji. Njihova je želja trajni ostanak u Hrvatskoj. Ovdje se druže  s ljudima koji su iz sličnih razloga došli u Hrvatsku i koji prolaze sličan put integracije, ali potrebno im je uključivanje u širu društvenu zajednicu. Također pomažu i novim useljenicima, a informiraju i potencijalne useljenike za koje same kažu da postoji značajan interes. Radi se uglavnom o visokoobrazovnim stručnjacima iz područja IT sektora, medicine, poduzetništva. Pozitivni primjeri su brojni ali nažalost o njima se malo zna jer kao što sam rekla bavimo se formama ali ne i ljudima, državne institucije su u ovim slučajevima podbacile jer su krute i ne prilagođavaju se novim okolnostima i trendovima. Nemamo niti kratkoročne niti dugoročne strategije useljavanja, niti mjere integracije kojemoraju biti  različite ovisno o useljeničkoj skupini. S druge strane komunikacija Internetom izmijenila je društvene odnose te je stoga proizvela i izgradila nove društvene odnose i  mreže. Dijaspora stvara virtualne zajednice koje nisu ograničene na fizički prostor što im omogućava prevladavanje fizičkih granica, jezičnih barijera, lakše i brže umrežavanje i dolazak do određenih informacija. Nove društvene procese moramo koordinirano i sistematično pratiti u sinergiji državnih institucija, znanstvenih instituta i civilnog sektora– zaključuje ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Objava NOVI FENOMEN U HRVATSKOJ: Raste broj useljavanja mladih potomaka iseljenika pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Za radnike koji žele doći raditi u Hrvatsku iz drugih zemalja, Hrvatska je u odnosu na istraživanje iz 2014. godine pala za 12 mjesta i sada je 62. zemlja na svijetu privlačnosti stranim radnicima, pokazuje novo istraživanje Global Talent Study 2018 koje je nedavno proveo The Network u suradnji s Boston Consulting Groupom i posao.hr-om u svrhu propitivanja javnosti i spremnosti na mobilnost i rad u inozemstvu.

Istraživanje je obuhvatilo četiri područja: privlačnost zemalja, spremnost i razloge za selidbu u inozemstvo, poželjne poslove i ponudu poslova i demografska obilježja.

Hrvatska je i dalje u postotku najprivlačnija radnicima iz Bosne i Hercegovine, dok su na drugom mjestu radnici iz Slovenije koji bi željeli doći raditi u Hrvatskoj. Kod radnika iz obje zemlje nije došlo do promjene u odnosu na 2014. Na trećem su mjestu radnici iz Češke Republike, također bez promjene na listi u odnosu na 2014. godinu. Prema postotku radnika koji bi željeli doći raditi u Hrvatsku, na četvrtom su mjestu radnici iz Srbije, kod kojih je Hrvatska skočila za tri mjesta, a na petom su mjestu Slovaci, kojima je Hrvatska manje atraktivna nego prije četiri godine. Na šestom mjestu su radnici iz Austrije. Austrijski ispitanici koji žele doći raditi u Hrvatsku skočili su za sedam mjesta na šestu poziciju, a slijede ih Poljaci, Norvežani, Mađari i Finci. Mađarima je Hrvatska za čak 12 mjesta privlačnija nego u ispitivanju od prije četiri godine, dok su Finci 2018. daleko manje zainteresirani za dolazak u Hrvatsku zbog posla.

Prije četiri godine, čak je 80 posto ispitanih hrvatskih radnika izrazilo spremnost na odlazak u inozemstvo zbog posla, a u 2018. ta je brojka pala na 48 posto, što je ispod globalnog prosjeka od 57 posto. No, kad se te radnike segmentira, brojke su ipak dramatičnije: čak 54 posto mladih do 30 godina starosti je 2018. odgovorilo da žele odseliti iz Hrvatske u potrazi za poslom, kao i 50 posto, odnosno svaka druga anketirana osoba sa završenim fakultetom.

Za građane Hrvatske, na vrhu top liste najprivlačnijih zemalja za selidbu u potrazi za poslom i dalje je Njemačka, a slijede Austrija koja je na drugom mjestu zamijenila Veliku Britaniju. Za pet mjesta je skočila privlačnost Australije koja je četvrta najpoželjnija građanima RH, dok je peta Švicarska. Na šestom mjestu je Švedska koja je pala za jedno mjesto, a za jedno mjesto pale su i SAD, na sedmo mjesto. Osma je Kanada, a deveta i deseta su Danska i Norveška.

Pet najvažnijih razloga zbog kojih građani RH sele iz Hrvatske u potrazi za poslom su redom: bolji životni standard, bolje karijerne prilike, želja za osobnim rastom, ekonomska nesigurnost u Hrvatskoj i stjecanje radnog iskustva.

Hrvatskim su radnicima najvažnije ove karakteristike radnog mjesta, redom: Dobra ravnoteža rada i privatnog života, dobri odnosi s kolegama, priznanje za dobro odrađen posao, dobri odnosi s nadređenima, mogućnosti profesionalnog napredovanja, dok je visina plaće tek na šestom mjestu. Slijede financijska stabilnost poslodavca, zanimljiv posao, sigurnost radnog mjesta i na kraju kreativna i inovativna radna sredina.

U Hrvatskoj su u istraživanju sudjelovala 4295 radnika, od kojih 62 posto žena i 36 posto muškaraca, dok se dva posto nije htjelo izraziti o rodu. 46 posto ispitanih ima magisterij, slijede tzv. sekundarne kvalifikacije s 31 posto, 15 posto sveučilišnih prvostupnika, sedam posto doktora znanosti te ostali. Najveći broj ispitanika je između 29 i 39 godina starosti.

“Među radnicima u Hrvatskoj se drastično smanjila privlačnost rada u inozemstvu, no ona je još uvijek izrazito visoka. Gotovo svaki drugi hrvatski građanin spreman je odseliti i raditi u inozemstvu. Posebice je to naglašeno među mlađom populacijom. Razlog pada leži u činjenici da je gospodarska situacija bila izrazito nepogodna prije četiri godine za prosječnog hrvatskog građanina. Hrvatska je proživljavala tešku recesiju, a nezaposlenost, posebice u mlađoj populaciji, bila je prevelika. Situacija se u međuvremenu promijenila. Mnogo mladih ljudi napustilo je domovinu u potrazi za boljim životom i izvjesno je da će se u idućih nekoliko godina taj trend nastaviti, silaznom putanjom”, zaključio je Hrvoje Brkić, voditelj portala za zapošljavanje – Posao.hr.

Objava Hrvatska i dalje najprivlačnija radnicima iz BiH, hrvatski radnici najviše žele u Njemačku pojavila se prvi puta na mnovine.hr.