Vrijedni prvašići Područne škole Peklenica sa svojom učiteljicom Lidijom Škvorc užurbano se pripremaju za Uskrs. Prigodno su okitili svoj razredni pano, a poslali su nam i fotografije uskrsnih vjenčića kojima su ukrasili svoju školu. Od sutra uživaju na praznicima, a pripreme za Uskrs nastavljaju u svojim obiteljima!

Objava Prvašići iz Peklenice nestrpljivo čekaju Uskrs! pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

*******************************************************************

Moje božićno drvce

Moje drvce je prirodno i veliko. 

Nalazi se u našem dnevnom boravku.

Ukrašavamo ga mama, tata, brat i ja.

Na njega stavljamo zelene, bijele 

i crvene kuglice, lampice i mašne.

Kad ga ukrasimo sjednemo

 i pričamo o Djedu Božićnjaku. 

Doris Vuk, 2.a, OŠ Ivanovec, učiteljica Gordana Juras

*****************************************************

******************************************************************

Moj bor

Moj bor je visok i zelen.

On je u dnevnoj sobi.

Ukrašava ga moja obitelj.

Na bor stavljamo šarene lampice,

zelene, žute, sive 

i crvene kuglice i zvijezdu.

Kad ga ukrasimo fotografiramo se s njim

i razgovaramo što bi htjeli za Božić.

Grgur Šarić, 2.a, OŠ Ivanovec, učiteljica Gordana Juras

*****************************************************************

Stvaraonica: likovni radovi pristigli na natječaj “Najljepše je kad je Božić”

Objava Novi božićni radovi u našoj Stvaraonici pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Dragi naši Stvaraoničari,

zbog vašeg velikog interesa odlučili smo otvoriti novi likovni i literarni natječaj pod nazivom „Jesen je začarala moj zavičaj“. Želja nam je da svojim crtežima ili literarnim radovima dočarate dolazak jeseni, te da nam nacrtate ili opišete što vam se najviše sviđa u ovom prekrasnom godišnjem dobu prepunom čarobnih boja. Napišite pjesmu: o kiši, o životinjama koje polako kreću na jug ili se spremaju na zimski san, o tuzi koja vas ispunjava u kišnom danu ili o radosti koju kod vas budi šarenilo koje jesen donosi.

Nacrtajte drvo koje mijenja svoj plašt, rijeku koja je sva u jesenjim bojama, plodove iz voćnjaka ili polja koje nam jesen uvijek daruje, vrijedne ljude koji rade na njivi… Što god za vas znači jesen.

Radovi se kao i do sada šalju e-mailom na adresu stvaraonica@mnovine.hr ili poštom na adresu naše redakcije: Međimurske novine, Kralja Tomislava 2, Čakovec.  Natječaj počinje sada, a otvoren je do kraja mjeseca studenog.

Za autore najboljih radova pripremili smo i lijepe nagrade. Radujemo se vašem sudjelovanju u još jednom našem natječaju i s nestrpljenjem očekujemo vaše prekrasne radove.

Dobitnici nagrada na natječaju “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem”

Objava Likovni i literarni natječaj u Stvaraonici : „Jesen je začarala moj zavičaj“ pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Dragi naši veliki i mali čitatelji i suradnici Stvaraonice,

završio je naš ovogodišnji ljetni natječaj “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem” na koji su i ovaj put pristigli brojni vaši prekrasni likovni i literarni radovi. Ovog su nam se ljeta pridružili i učenici iz OŠ Braće Radića Bračević, nedaleko od Splita, te iz Malog Lošinja, koji su nam poslali slike svog kraja koje su naslikali  za vrijeme dugog, toplog ljeta. Nije bilo lako izabrati dobitnike, jer svi su radovi prelijepi, a nagrada, nažalost,  nema baš za sve.

Na natječaju “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem” ove su godine nagrađeni:

• 1 ulaznica za film po izboru u Cine&Fun u Čakovcu: Mura Kanižaj, OŠ Belica
• 1 ulaznica za film po izboru u Cine&Fun u Čakovcu: Ena Požgaj, I. OŠ Čakovec
• 1 pizza po izboru u pizzeriji Boccone-u u Čakovcu: Dorian Palnec, DV Cvrčak Čakovec

Nagrade se podižu na navedenim lokacijama, uz predočenje osobne iskaznice roditelja.

Čestitamo dobitnicima, a sve ostale pozivamo da nas i dalje prate i šalju nam svoje likovne i literarne radove, a mi ćemo ih rado objaviti i pokazati našim čitateljima sve vaše skrivene talente.

Nagrađene radove objavljujemo u našem tiskanom i elektronskom izdanju!

U našoj Stvaraonici uvijek je zabavno, pogledajte nove radove!

Objava Dobitnici nagrada na natječaju “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem” pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Na naš natječaj “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem” svoje su nam prekrasne likovne radove poslali učenici čak i iz dalekog Malog Lošinja. Da oni stignu do nas, pobrinula se njihova voditeljica, predsjednica društva Naša Djeca Mali Lošinj, Jadranka Hofmann. Radovi su nastali na njihovoj radionici Mala likovna akademija “Vivoda” koja se već treću godinu održava u Malom Lošinju u suradnji s Društvom “Naša Djeca” Mali Lošinj. 

S istog su nam otoka stigli i radovi učenice Sali Saganić koja je završila četvrti razred. Ona je sudjelovala na više radionica, a njezina nam je majka poslala radove s četiri različite radionice. Sretni smo što se naše novine čitaju u svim krajevima lijepe Hrvatske i što možemo vidjeti kako djeca uživaju stvarajući!

Objava U Stvaraonicu nam stigli i radovi s Malog Lošinja pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Z biciklom do sreče

Kak je lepo meti biciklina,

velikoga, maloga, zelenoga ili plavoga!

Tpela se kam očeš, kam te noge ne nosijo.               

Sam zberi svoj pot i hodi, pelaj se!

Kak je lepo meti biciklina.

Prijatelj je to tvoj. 

Bez njega nikam vu školu, 

niti v selo!

Čekajo te duge ceste,

 suhe, mokre, 

pune snega i jakoga vetra!

Kak je lepo meti biciklina.

I puco svoju prepelati na njemu!

Biciklin, to je sreća najvekša

 i još vekša dok ju imaš s kim podeliti.

  Žan Šarić, 7.a, OŠ Ivanovec

Žan Bedi, 4.r. PŠ Sivica

Pobjeći u san

Kad se noć tiho spusti nad grad 

i svjetla trepere u daljini. 

Ja pobjegnem u san.

U snu nebo diše u bojama.

 A more je mirno i ne zna 

za bure. 

U snu ptičji pjev pretvara se

 u skladbe koje su pjesnici 

ispisali tišinom.

U snu mogu letjeti visoko, više,

 bez ikakvih briga. 

Snovi su mjesta gdje

 stvarnost nestaje, 

a mašta putuje. 

Neka me u jutro rano ne bude.

 Neka na tren da samo malo još

 snovi prorade. 

 Zita Blažević, 7.a, OŠ Ivanovec

Dok sem bil čistam mali

Da sem bil čistam mali

 po polju bežal sem bos,

 sunčeko me v lice grelo,

 v srčeko bil je ponos.

Po Dravi sem z tetecom z čamcom plovil,

i z jim velke ribice lovil,

 v šumici ftičeke poslušal,

cveteke z senokoše bral.

Z dedekom na klupi sedel,

 sikakše gluposti mi je prepovedal,

 tam smo znali od smeha suze liti,

tu se sreča znala smestiti.

Se su to lepe uspomene,

 srčeko navek za jih zna,

 da sem bil čistam mali,

 v igri bila mi je sreča sa.

Jakov Križaić, 7.b, OŠ Ivanovec

Stvaraonica – tjedna objava pristiglih likovnih i literarnih radova

Objava Stvaraonica je otvorena i tijekom ljeta – objava novih radova pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Sve što mogu

Na dnu Jadranskog mora

u skrivenom morskom svijetu,

domu šarenih riba,

nepoznatih zelenih i kamenih površina

koju skrivaju alge i morske trave,

 blješti svjetlost

 iza koje se nalazi školjka čarobna, biserna.

 Legenda kaže ako školjku dotaknem

otkrivam svjetove nove.

 Sve moći svijeta dobivam

i putujem u daleke snove

gdje mogu postati sve što poželim.

Mogu biti životinja,

mogu biti slika u muzeju

koja promatra ljude, a i oni mene.

Mogu biti bilo koje zanimanje,

iskusiti se u svakom poslu,

posjetiti gradove od kartona

koji ne prokiše.

Mogu biti školska klupa

išarana potpisima djece kojima je dosadno na satu

ili koji su zadnja godina

i rastaju se od dragih školskih uspomena.

Mogu se naći u šarenilu boja,

a mogu biti dio crno-bijelog svijeta.

Mogu biti kraljica i imati krunu,

 a mogu biti i vještica.

Mogu biti kip na koji će sletjeti ptice

i cvrkutati mi pjesmice svoje.

Mogu plesati bez treme,

putovati do oblaka i zaspati na njima.

Mogu povesti prijatelje i

naći ljubav života.

Mogu biti vlak koji čeka svoje putnike

 i ispratiti one kojima je završilo vječno putovanje.

Mogu biti najsjajnija zvijezda Kumove slame

i vladati čitavim svemirom.

Mogu naći novi svijet i

 pisca koji upravo stvara pjesmu

ili tajnovitu priču zapisanu u školjku bisernu.

 (Lorena Kovač, 8.a, OŠ Domašinec)

Takni sa mnom sunce

Takni sa mnom sunce, 

i sve što god se sjaji,

 očaraj se ljepotom, 

i ljubavlju koje ono gaji. 

Dotakni sjajne zvijezde,

 dotakni sve što ti treba,

 neka te tvoja sreća, 

ponese sve do neba.

Raspleši se s vjetrom,

 dotakni visine,

 nek’ ti dan procvjeta,

 u sjaju topline. 

A kad se sunce sakrije,

 i dotakne te tuga, 

sjeti se da iza kiše 

uvijek dolazi duga.

(Lea Križarić, 5.b, OŠ Ivanovec)

Objava Objavljujemo nove likovne i literarne radove koji svakodnevno stižu u našu Stvaraonicu pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Dragi naši umjetnici, slikari, pisci, crtači i pjesnici,

ljeto je stiglo na velika vrata, a s njime i školski praznici, te godišnji odmori. Bili ste jako vrijedni cijele godine, pa ste zaslužili veeeliki odmor.

Za vas smo, kao i svakog ljeta, otvorili novi likovni i literarni natječaj, ovog puta pod nazivom “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem”.

Pozivamo vas da da nam, za vrijeme svojih ljetnih avantura, opišete i nacrtate kako se lijepo zabavljate, kupate, ronite, putujete. Radovi se kao i do sada šalju e-mailom na adresu stvaraonica@mnovine.hr ili poštom na adresu naše redakcije: Međimurske novine, Kralja Tomislava 2, Čakovec.  Natječaj počinje sada, a otvoren je do kraja ljeta, odnosno do početka nove školske godine.

Za autore najboljih radova pripremili smo i lijepe nagrade. Rezultate natječaja objavit ćemo u Stvaraonici početkom rujna, a mi vam želimo lijepo ljeto i puno nezaboravnih trenutaka s vašim prijateljima i obiteljima. 

Objava Novi likovni i literarni natječaj u Stvaraonici: “Ljetu se radujem, odmaram se i putujem” pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Dragi naši čitatelji, mali i veliki umjetnici, kako bismo vaše radove pokazali što većem broju naših čitatelja, odlučili smo ih objavljivati i u našem elektronskom izdanju. Pozivamo vas da i dalje budete tako kreativni i neumorni u idejama, a mi ćemo vaš trud nagraditi našom tjednom objavom!

Vaša Stvaraonica

Nije da se hvalim…

Prije nekoliko mjeseci imali smo jednu utakmicu i pobijedili smo, ali
jedva.
Prije utakmice imali smo zagrijavanje. Bio sam siguran da ću dobro
braniti. I jesam. Od početka utakmice bio sam skoncentriran na sve. Prvo
smo mi poveli 2:0, a onda su izjednačili na 2:2. Kad je poluvrijeme završilo,
bio je moj red za branjenje. Utakmica je bila napeta, a rezultat je bio 3:3.
Došlo je do zadnjih deset minuta. Onda smo konačno zabili gol za 4:3!
Utakmica je svakim dodavanjem bila sve napetija i napetija. U zadnjim
minutama utakmice bio je penal za njih… Morao sam obraniti da spasim
ekipu. Nije bilo lako, ali uspio sam! Svi su skočili na mene i poslije toga
smo slavili pobjedu.
Ta utakmica je bila jedna od najboljih u mojoj karijeri. Nije da se
hvalim…

Luka Požgaj, 5. b
Osnovna škola Ivanovec

Kak sam se nafčila kajkavski govoriti

Dok sam išče mala bila,
baka me čuvala.
Same čudne reči je govorila
i tak me kajkafski vučila.

Denes su to ne več čudne reči
i ja jih rado govorim.
Štela bi jih čuda več znati,
reči kak so hiža, obok i mati.

Lepo je te stare reči pamtiti,
ka bumo zutra svojo decu vučili;
Bodo i oni kajkavski govorili
i svojega materinskoga jezika znali.

Lucija Rinkovec, 7.b, OŠ Ivanovec

Ftičeki se ženiju

Ftičeki se ženiju,
na grani veselo cvrčiju.
Ljubav jim je v srcu žareča.
V cvetju se veseliju.

Da protuletje dojde,
si se ftičeki zideju,
na livadi, pod suncem zlatnim
ljubav cvete. To je čudo.

Veter nosi pesmu jihovu,
si cvrčiju, si se smejeju
Ftičeki se ženiju,
v našem kraju tak veliju!

Dunja Varga 5. a OŠ Ivanovec

Objava Tjedna objava likovnih i literarnih radova iz naše Stvaraonice pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Dragi naši čitatelji, mali i veliki umjetnici, kako bismo vaše radove pokazali što većem broju naših čitatelja, odlučili smo ih objavljivati i u našem elektronskom izdanju. Pozivamo vas da i dalje budete tako kreativni i neumorni u idejama, a mi ćemo vaš trud nagraditi našom tjednom objavom!

Vaša Stvaraonica

Helena Oršuš iz 8. b razreda OŠ Mursko Središće uz svoju mentoricu Srebrenku Puklavec Trstenjak sudjelovala je već drugi put u natječaju u pisanju pod nazivom “Pronađeni u prijevodu”  za sve učenike kojima materinski jezik nije hrvatski, a koji organizira Osnovna škola Macinec. Učenici pišu tekst prema zadanim motivima na hrvatskom jeziku te na svom materinskom jeziku. Ove je godine za svoj rad “Ona odabrana” ili “Haje adunat” osvojila treću nagradu. Škola je ponosna na svoju učenicu  koja izvrsno piše na oba jezika, a ovaj se put odvažila pisati o vilama. Poslali su nam njezin rad na Hrvatskom i Romskom jeziku.

Ona odabrana

         Živjela sam u šumi. Daleko od svih. Moj otac je arhitekt, mamu nemam. Svaki dan pješačim trideset i pet minuta do škole i dok se vraćam isto tako. Kad bi kišilo ili sniježilo, zvala bih oca.

        Voljela sam tu šumu, znam je kao svoj dlan. Jednog utorka sam kasnila u školu, otac me odvezao i ostavio me ispred škole. Ušla sam i započela svoj dan, nakon ispita iz Povijesti i odgovaranja iz Kemije, krenula sam kući. Sniježilo je, ali nisam htjela zvati tatu. Hodala sam. Kako sam išla, čula sam zujanje, skinula sam kapu i gledam ima li nečega, ništa osim velikih pahulja snijega. 

Stavila sam natrag kapu i krenula dalje, kad opet nešto zuji oko moje glave. „Nije moguće da je pčela ili muha“, sama sam sebi rekla. Sad nisam stavila kapu, nego sam samo krenula dalje. Nakon nekoliko minuta hodanja sam zastala i pogledala gore, u nebo. I tad je vidim. Vila, prava vila. Letjela je iznad moje glave, a ja je gledam kako ona mene gleda. Bila je toliko mala, da mi u ruke stane. Crna kosa, plave oči su me tako znatiželjno promatrale. 

„Bok! Ja sam Lira!“ uzviknula je. Nikad nisam pomislila vile stvarno postoje. 

„Kako se zoveš?“ upitala me.

 „Kira“, odgovorila sam nesigurno. 

„Dosta je pričljiva“, pomislila sam.

Nasmiješila mi se. Ona tako mala  s ljubičastim kompletom i knjigom u ruci, lebdjela je i gledala me, bila je toliko zanimljiva. Spustila se malo niže, i malo ozbiljnije mi rekla: „Mama te pozdravlja“, a zatim odletjela brzo i nestala među stablima. 

Bila sam u blagom šoku, stajala sam tamo barem nekih pet minuta prije nego što sam stavila kapu i krenula dalje.  Taj dan bila sam potištena, u sobi cijelo vrijeme. Razmišljala sam o mami: „Je li ona živa? Zašto mi je mala vila prenijela tu poruku?“ Tata, kad bih ga pitala za mamu, uvijek bi samo tiho rekao da je otišla. Ništa više. Cijelo vrijeme sam bila takva. 

Od susreta s Lirom prošlo je sedam tjedana, a zatim sam je opet susrela na istom mjestu na putu prema doma. Rekla mi je da moramo pričati pa sam joj predložila da odemo k meni doma. Pristala je, sakrila se u moju torbu i kad smo stigle k meni doma, odmah sam otišla u sobu. Sjela je na moj jastuk, a ja pored nje. U razgovoru je napomenula da mi ne može reći ništa o mojoj mami, ispričala mi se što je dugo nije bilo i da sam ja ona odabrana.

 „Što to znači?“ upitala sam je. Rekla mi je da se moram odreći svojeg ljudskog života i da ću ubrzo postati vila. Nisam znala kako reagirati na to, bila sam i sretna i tužna, iako u ovom životu nisam imala nikog osim svojeg oca. Pristala sam.

Lira mi je rekla da ovako svake godine izabiru nekoga i da onaj odabrani bira sljedećeg. Spakirala sam ono najpotrebnije u jedan veliki kofer. Ujutro sam izašla kroz prozor. Tati sam napisala pismo u kojem sam rekla koliko mi je žao. Otišla sam prema školi gdje me uvijek dočekala Lira. Dočekala me smijući se, rekla mi je da se ne brinem i da joj dam prst. Stavila je svoje male ruke na moj prst. „Sad idemo na putovanje,“ rekla mi je i mi smo nestale. Stvorile smo se negdje. 

„U hrastu smo“, šapnula mi je. 

Nalazila sam se u sredini kruga koji su činile male vile. Kleknula sam i pognula glavu. Stavila sam ruku na jednu veliku knjigu i zaklela sam se da nikad neću reći nikome da vile postoje i da ću pomagati Majci Prirodi. One su se molile i to je sve čega se sjećam. Zaspala sam i probudila se mala. Tad sam shvatila da sam i ja postala vila. Bila sam toliko mala, jako sretna, svi su me gledali sretni. Prišla mi je vila smeđe kose. „Napokon!“ rekla mi je kako je i uzdahnula. Zagrlila me je i tada sam shvatila da je to moja mama. Čvrsto sam ju zagrlila. Rekla mi je da me jedva čeka naučiti svemu o biljkama i cvijeću. Uvijek smo zajedno. Objasnila mi je da je ovo čekala dugo. Naučila me toliko toga o prirodi. Najbolje  mi ide bojanje latica.

Dobro je biti vila.

Haje adunat

Kustam am pduri. Dparči d toc. Tata amjo ire arhitekt, mam nam. Am tot zua m duk p pišori trideset i pet minuta pnm iškul š napoj aša. Knd kđe ploji ili knd ire supad, as čima p tata.

     U plšem pdure u ščuv ka p palmm. Unu utorak kasnalem am iškul, tata mu dus š mu lsat la iškul. Am tunat s zua ame su apukat, dp ispit dm Povijest s odgovaranj dm Kemija, mam lot aka. Kđe supad, ali nu gnđem s čem p tata. Umblam, š kum ju mržem am auzt k ševa zujulešči, mam lpdat špka s m ujt dak aj ševa, njimik čar mar pahuljicur d supad. Mam pus napoj špka mrzem dalje, knd jar ševa zujulešči la kapum. „Nuj moguče k aj lumbin ili musk”, mam zs sngur mij. Aku nu mam pus špka numa mržem dalje. Dp nekoliko minuči d umblari am stat š mam ujtat sus, am nor. Š atuš am vzutu. Vil, prav vil. Am zbura la kap, a ju m ujtam kum je s ujt p minj. Ire aša mik d am mnj am stče. Pru njegru š oči vinjic m promatrale aša znatiželjno.

„Bok! Ju mes Lira!” u mužit. Nikad nu mam gnđit k vilurlje pustujulešči anume.

 „Kum či čem?” mu antribat.

 „Kira”, jam spus nesigurno.

„Dstul d svttori aj“, mam gnđit. 

U rs p minji. Je aša mik ku ljubičast komplet š ku knjig am mn, zbura š s ujta p minji, ire aša d zanimljiv. Su spustulit ucr maj anžoš š ucr ozbiljnije mu zs: „Mumta či pozdravljalesči“, š dp aje u zburat pfriš š u nistlit dp ljemniljelje.

Irem šokiran šđem akulo barem nekih pet minuta prije nego še mam pus špka š am mers aka. Am zuve irem tkut, am sob. Cijelo vrijeme irem astafel. M gnđem d mama: „Aj je am kust? Dše vile mu spus aje?” Tata, knd al antribam ševa d mama, uvik zše numa k u fužit. Njimik alt. Cijelo vrijeme irem astafel. 

Dp aflale ku Lira u fužit sedam sptnmnj, a dp aje am vzutu jar p ista lok p kalje kum mržem aka. Mu zs k trb s svitenj , kapu jam zs k anj puče s mrženj la minj aka. U stat p aje, su askuns la minj am tašk š knd anj vinjit aka, odma am fužit aka. U sžut p vankušu amjo, a ju lng je. Mu spus k nu poči njimik sm spuji d mama, mu zs k ji žalji še aša dlungat nu u fost š mu zs kju mes haje adunat. 

„Se značalešči aje?“ am antribatu. Mu spus k trb s m odreknlesk d kustu amjov d om š k maj ševa uj fi vil. Nu ščjem kum s reagiralesk p aje, irem aša d flos š antrist, iako am kustusta nu avem njimik osim p tata. Am stat p aje. 

Lira mu zs k aša svake godine adun p šinjiva, š k hla adunat adun p hla sljedeč. Mam spakarzt haje najpotrebnije am una mari putuvalk. Điminjaca am jišt p ublok afar. Alu tata jam skris pism, am še am zs kit d žalji mi š kit al plak. Am fužit p kalje kum aš merži am iškul hunđi uvik m aščipta Lira. Mu aščiptat rznt, mu zs k nu trb s m brinulesk š s aj dov žejtu. Su pus mnjilje mikičiš p žejtu amjo. „Aku mrženj p putovanje“, mu zs š noj anj nistlit. Njanj stvurulit hunđiva. 

“Am hrast iščenj”, mu šupunjit. 

Ju irem am sredin d krug a krugula al fiše miš vilur. Mam pus am đinuc š mam apljikat kapu.Am pus mna p una mari knjig š mam blstmat k nikad nu uj spunji lu njime d vilur š k uj azuta alu Majka Priroda, dp aje jej s aruga, š čar aje am aduk am firi. Mu furat somnu š mam skulat mik. š atuš am shvatalit ju k š ju am postalit vil. Irem aša d mik, tari flos, toc s ujta p minji floš. U vinjit ševa ka vila ku smeđ pr pn la minj š u zs: „Domnja žut”, š u uzdahnulit. Mu angrgjet š atuš am šcut k je aj mama. Tari am angrgjetu. Mu zs k dabe aščapt s m anveci la kutotu d bilkjur š d flor. Uvik iščenj una. Mu spus k asta u aščiptat dlungat. Mu anvcat atiče d prirod. Maj benj am merzi s farbalesk laticurlje.

      Benj aj s fi vil.

Objava Likovni i literarni radovi iz naše Stvaraonice pojavila se prvi puta na mnovine.hr.