Vozač kamiona Karlo Košić već osam godina živi život na cesti, a upravo je iskustvo vozača kamiona podijelio prilikom susreta u Nedelišću na Truck Showu Međimurje, gdje smo ga zatekli u subotu .

Vozač kamiona i svakodnevica na dugim rutama

Karlo Košić, podrijetlom iz Varaždina, u vozačkom svijetu poznat je i po nadimku Lepi. Kako kaže, posao vozača kamiona za njega je istovremeno i sloboda i odricanje.
“Moj život je urnebesan. U našem poslu dobro je to što imam priliku putovati, međutim loša strana je da gotovo nikad nisi kod kuće i nikad nisi slobodan”, iskreno nam je ispričao Karlo.
Dodaje kako je upravo nepredvidivost jedna od najvećih mana ovog posla, jer se često čeka na utovar i istovar, a vrijeme provedeno u kamionu zna biti iscrpljujuće.

Vozač kamiona između slobode i odricanja

Iako ga posao ponekad umara, vozač kamiona Karlo Košić priznaje da ga je vožnja privukla još u djetinjstvu. Razlog tome je obiteljska tradicija – i njegovi roditelji bili su vozači, pa kaže da mu je “vožnja u krvi”.
Karlo vozi hladnjaču, a među brojnim rutama posebno pamti put u Barcelonu, koji mu je ostao kao jedno od najljepših iskustava na cesti.

U kabini svog kamiona ima i jedan poseban detalj koji mu mnogo znači – personaliziranu registracijsku tablicu koju uvijek drži uz sebe. Iako priznaje da ponekad razmišlja o promjeni posla, vozač kamiona Karlo Košić i dalje ostaje vjeran volanu i cestama Europe.

“Mislim i dalje voziti i raditi”, poručuje Karlo, svjestan da život vozača kamiona nosi i dobre i loše strane. Dugi sati na cesti, neizvjesnost i čekanja znaju biti iscrpljujući, ali osjećaj slobode i putovanja i dalje ga drži u ovom poslu.

Vozač kamiona i izazovi modernog transporta

Kako kaže, posao vozača kamiona danas je zahtjevan više nego ikad, jer se rokovi stalno skraćuju, a pritisak naručitelja raste. Upravo zato, vozač kamiona Karlo Košić ističe kako je strpljenje ključ svake ture.

Iako često “puca” od dugih čekanja i neizvjesnosti, Karlo se i dalje ne vidi izvan kabine svog kamiona, gdje, kako kaže, provodi najveći dio svog života.

Objava Karlo Košić: “Često si mislim da bih sve promijenio, ali volan me i dalje drži” pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

Povodom Međunarodnog dana vozača, 15. siječnja, razgovarali smo s Matijom Svetecem iz Ljubeščice, profesionalnim vozačem kamiona već 13 godina. Za Matiju posao vozača nije samo karijera – to je životna strast koja oblikuje njegovu svakodnevicu.

“Volim ovaj posao, radim ga iz ljubavi i ne bih ništa drugo želio raditi. Najviše vozim po Dalmaciji i Istri i u tome stvarno uživam,” kaže Matija.

Strast prema vožnji i svakodnevni izazovi

Iako mnogima vozački posao izgleda monotono, Matija ga doživljava potpuno suprotno. Svaki dan donosi nove situacije, nove rute i nove izazove.

“Lijepo je na poslu, uvijek su novi izazovi u špediciji. Zanimljivo je kad te nešto novo čeka. Sjećam se kako sam s nestrpljenjem čekao svaku novu destinaciju,” prisjeća se.

No, posao vozača kamiona ima i svoju težu stranu. Loši vremenski uvjeti, puknuće gume ili višednevno čekanje na utovar dio su svakodnevice.

“Čekanje zna potrajati i po dva dana, a tu su i loše vremenske prilike. Nije uvijek lako,” iskreno priznaje.

Prema njegovu mišljenju, dobar vozač mora imati jasne kvalitete.

“Dobar vozač mora imati volju, ljubav prema kamionu i nadasve smirenost,” naglašava.

Osobni detalji koji uljepšavaju kilometre

Dugi sati provedeni na cesti znače da je kabina kamiona Matiji drugi dom. Zato su mu važne i male stvari koje mu putovanje čine ugodnijim.

“Volim isprobavati nove mirise, ali prednjači vanilija. Na šajbi imam plišanca Spužva Bob i bijele kockice koje su uz mene od kad sam počeo raditi ovaj posao. A Scania je moj izbor broj jedan,” kaže.

Takvi detalji, dodaje, pomažu mu da ostane pozitivan i koncentriran tijekom vožnje. Mladim vozačima ima jasnu poruku:

“Ako to želiš doista raditi, radi. Samo je važno da paziš na cesti.”

Povratak nakon teške prometne nesreće

Matijin profesionalni put obilježila je i teška prometna nesreća koju je doživio 22. prosinca pretprošle godine. Posljedice su bile ozbiljne – rasječena glava, napuknuti gležanj, natečeno rebro, 28 šavova, devet šarafa i šipka u nozi te dugotrajan oporavak kroz više od 70 terapija.

Unatoč svemu, povratak za volan bio je jasan cilj.

“Borio sam se jer sam želio dalje raditi,” kaže.

“Vozač pretrpi puno i podnosi velike rizike. Imam i loše dane, ali ne kritiziram ovaj posao. Ako ti ne paše, idi raditi nešto drugo.”

Vozači su danas često samo broj

Matija otvoreno govori i o položaju vozača danas.

“Nekada su se vozači više cijenili, a danas su oni, nažalost, samo broj,” ističe.

Ipak, unatoč svemu, ljubav prema poslu ne jenjava.

“Dragi vozači, volite i uljepšavajte svoje kamione,” poručuje kolegama.

Priča Matije Sveteca podsjetnik je koliko ovaj posao traži odgovornost, strpljenje i hrabrost. Za njega, vozač kamiona nije samo zanimanje – to je poziv koji se radi srcem, bez obzira na prepreke koje se nađu na putu.

Objava Matija Svetec: vozač kamiona koji se nije predao ni nakon teške nesreće pojavila se prvi puta na mnovine.hr.