Ponekad najljepše životne priče nastanu iz sasvim teških trenutaka. Prije točno dvadeset godina, kako bi bolesnoj supruzi skratio dane i podario joj razlog za boravak na svježem zraku, Stjepan Kobal kupio je dvije ovce.

Danas, dva desetljeća kasnije, to malo dvorište u Pušćinama pretvorilo se u pravo veselo seosko imanje na kojem složno žive i rade roditelji Marija i Stjepan. U tome im svesrdno pomaže kći Kristina Kobal, inače vjeroučiteljica, ali i novinarka naših Međimurskih novina, koja je ovoga puta zamijenila uloge pa je od ispitivača postala sugovornik.

Posjetili smo ih na njihovom gospodarstvu, gdje nas je Kristina provela kroz štalu koja u zimskim mjesecima postaje topli dječji vrtić za tridesetak četveronožnih ljubimaca. 

Ovčarstvom se počeli baviti neočekivano

– Kod nas vam je uvijek živo, započinje Kristina kroz smijeh dok nam pokazuje malo, specifično crno-bijelo janje. – Ovo malo čudo je križanac paške i romanovske ovce. Pogledajte te šare, posebna je. Romanovske su ovce poznate po iznimnoj plodnosti, često donose blizanace, ali s njima dolazi i puno komplikacija oko janjenja i prihrane. Zato smo stalno na oprezu.

A sve je započelo posve slučajno prije dva desetljeća. Tada nitko nije ni pomišljao da će obiteljsko dvorište postati dom za malo stado.

– Priča s ovčarstvom krenula je prije dvadeset godina neočekivano, i to zbog mamine bolesti, prisjeća se Kristina.  – Tata je tada kupio dvije ovce kako bi se mama o njima brinula. Zatim su se s vremenom ovce pokazale kao odlične ‘kosilice’. I tako, malo po malo, iz godine u godinu, stado se širilo. Danas imamo trideset ovaca. To je naše malo stado, s puno briga.

Marija i Stjepan danas su u mirovini i rade to iz ljubavi i zanimacije. Cijeli svoj radni vijek proveli su zajedno, radeći u nekadašnjem Varteksu. No, umjesto klasičnog odmora, oni su strojeve zamijenili pašnjacima. Korijeni su im duboko u ovim krajevima, mama Marija je iz Pušćina, dok je tata Stjepan iz Kuršanca. 

Na svom gospodarstvu danas, osim trideset ovaca, imaju i kokoši, svinje, dvije koze, zečeve i psa. Iako su roditelji glavni u štali, na pašnjaku i na polju, a Kristina pripomaže koliko joj poslovne obveze dozvole, posao je podijeljen. Životinje imaju svoj karakter, pa iako ne nose sve imena, one posebne brzo zarade svoj nadimak.

– Trenutačno nam se jedna ovca zove Mila, objašnjava Kristina. – A tu su i naši najmlađi članovi, maleni janjci Milka, Lily i Piki. Imena im dajemo ponekad jer je njihov karakter ili posebnost presuda, pa to urodi idejom.

Život na imanju donosi razna iznenađenja, a životinje znaju biti vrlo svojeglave. – Kad imaš puno posla i sto ključeva u džepu, zna se dogoditi da ponekad zaboraviš da nisi neka vrata zatvorio ili zaključao, pa životinje malo dvorištem prošeću, smije se Kristina, no odmah dodaje da je sve ograđeno, i dvorište i pašnjak, pa nema straha da odu na prometnicu. Ipak, tata Stjepan često mora hitno intervenirati. 

– Tata ih izvodi i na ispašu izvan našega pašnjaka. Životinja oko sebe često vidi zeleniju travu negdje drugdje negoli ispred nosa, pa se znaju i udaljiti od svoje ekipe, a tata onda mora hitnim korakom reagirati.

Prekrasan prosinac kod Kobalovih

Još jedan zahtjevan posao je šišanje ovaca, jer znaju biti nemirne i nestrpljive. No, pravi izazovi dolaze s kalendarskim krajem godine.

– Prekrasan je 12. mjesec kada se većina ovaca ojanji i kada imate mali vrtić u štali, a vani snijeg. Bjelina je unutra i izvana, priča Kristina. – No, kod starijih ovaca janjenje i ne bude idealno. Događa se ili ostavljanje janjeta zbog promjene mirisa, ili komplicirano janjenje, nedostatak mlijeka za dvoje i slično.

Tada na scenu stupa mama Marija. Malim janjcima je odmah nakon rođenja potrebna pomoć oko sisanja, pa mama dodatno brine da janjci stanu na svoje noge i uči ih kako sisati.

– Ponekad ne ide drugačije negoli s otvaranjem usta i stavljanja direktno na vime. Ili janje ne može vime samo pronaći ili je fizički preslabo, pa je stoga potrebna dodatna pomoć. Kada krene to vrijeme, mi zapravo stalno dežuramo. Uvijek prihranjujemo barem pet ili šest janjaca. Što znači da puna dva mjeseca svakih dva do tri sata slijedi presvlačenje, grijanje mlijeka i odlazak u štalu. I po danu i po noći.

Kristina priznaje da je ljubav prema poljoprivredi nešto s čime je odrastala. Prva životinja o kojoj se brinula kao dijete bio je njezin pas Medo, koji je doživio lijepu starost i uz kojeg je bila jako vezana jer je bio tu kad je radila prve samostalne korake. Zvuk traktora i životinje u dvorištu za nju su prirodno okruženje.

Za dohranu janjaca, Kristina je tu

– Iako me danas nema često blizu zbog posla, pripomognem koliko mogu. Za dohranu janjaca sam uvijek tu, bočica s mlijekom mi je u ruci naročito od 12. mjeseca pa nadalje. Ukoliko treba napraviti protezu za pripomoć kod hodanja, također sam tu. Sada kada dolazi ljeto i vrućina, hladna je voda životinjama ključna i treba se mijenjati nekoliko puta u toku dana. Oko toga također imamo svi posla. Svako godišnje doba nosi svoje slatke brige, objašnjava Kristina, dodajući da u vrtu u manjim količinama uzgajaju i svoje povrće jer je lijepo znati što jedeš i čime je tretirano.

Kobalovi ne planiraju širiti stado. Trideset ovaca je gornja granica koju s obzirom na godine roditelja i Kristinine poslovne obveze mogu podnijeti. Sama priprema za zimu zahtijeva veliku logistiku. Kako bi od jeseni pa do prvog svibnja bili pripravni sve nahraniti i zbrinuti, obitelji je potrebno osigurati čak 1000 bala sjena i 300 bala slame. Planova za agroturizam ili edukacije nemaju, ovo je mali OPG i bave se time iz zanimacije i potrebe za hobijem.

– Da nije prevladala ljubav prema ovcama, prevladala bi vjerojatno za nekim drugim životinjama, iskrena je Kristina.

Za kraj, pitali smo je što bi poručila onima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog OPG-a.

– Svaki OPG zahtijeva revnost, brigu i prisutnost čovjeka. Životinja ne zna je li ponedjeljak ili nedjelja, ona traži brigu puna 24 sata. Svatko bi trebao biti spreman na provođenje vremena na vrelom suncu, jer košnja trave i baliranje sjena nije moguće napraviti po hladu na niskoj temperaturi. Dakle, one koji planiraju bavljenje ovčarstvom čeka velika briga, znoj i budno oko nad životinjama koje svaki dan iziskuju svoj tretman, zaključuje Kristina Kobal dok nas ispraća s ovog toplog međimurskog imanja.

Objava Dirljiva obiteljska priča iz Pušćina: Zbog mamine bolesti kupili dvije ovce, a danas im dvorište skriva najveseliji ‘dječji vrtić’! pojavila se prvi puta na mnovine.hr.

U subotu, 22. veljače, u Čakovcu je održana godišnja skupština Regionalne udruge kozara i ovčara „RUKA“, koja okuplja uzgajivače s područja Međimurske, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije.

Skupštini je prisustvovao i župan Međimurske županije Matija Posavec, istaknuvši važnost potpore poljoprivrednim proizvođačima i daljnjeg razvoja sektora ovčarstva i kozarstva u regiji.

Predsjednik Udruge Krunoslav Čičko kazao je da je ključna uloga koju udruga ima, očuvanje i razvoj sektora ovčarstva i kozarstva. Dodao je da se nastoji podići proizvodni standard i omogućiti konkurentnost članovima na tržištu, čime se želi osigurati dugoročni opstanak i rast ovog sektora.

„Međimurska županija kontinuirano podupire rad udruga poljoprivrednih proizvođača jer su one ključne za očuvanje poljoprivrednih gospodarstava i proizvodnju hrane. Zajedno s Agronomskim fakultetom Zagreb pokrenuli smo projekt ‘Međimurska jaretina’, jer nam je bila želja osigurati održivu proizvodnju i plasman jarećeg mesa te dodatni prihod za uzgajivače“, naglasio je župan Posavec.

Uz sve ove aktivnosti, Međimurska županija već sada pruža značajnu potporu u nabavi uzgojno valjanih koza, čime se postiglo da se gotovo 70% njih nalazi na području Međimurske županije. Također, kroz potporu iskorjenjivanja artritisa encefalitisa koza, planira se proširenje programa, čime će se omogućiti daljnji razvoj proizvodnje mlijeka, koja je već sada na visini od 1.2 milijuna litara godišnje.

Udruga „RUKA“, osnovana još 1998. godine, obnovila je svoj rad krajem 2024. godine, kada je donesen novi statut, izabrano novo vodstvo te definiran plan rada. Njezin glavni cilj je unaprjeđenje ovčarstva i kozarstva u Hrvatskoj te jačanje položaja uzgajivača na tržištu.

Župan Posavec pružio podršku

„Međimurje ima izvrsne uvjete za razvoj ovčarstva i kozarstva, a naš je zadatak osigurati da taj potencijal maksimalno iskoristimo. Vaša Udruga okuplja vrijedne ljude koji žele raditi i razvijati proizvodnju, a Međimurska županija bit će uz vas u svakom koraku. Kroz županijske natječaje nastavit ćemo financijski podupirati uzgajivače, omogućiti modernizaciju farmi i jačanje brenda koji će osigurati dugoročnu održivost ovog sektora. Ovo nije samo korak naprijed – ovo je jasan smjer koji ćemo zajednički graditi“, istaknuo je župan Posavec.

Županija već provodi ključne projekte za jačanje ovog sektora, među kojima se ističe brendiranje i zaštita robne marke „Međimurska jaretina“ u suradnji s Agronomskim fakultetom. Cilj je osigurati bolju tržišnu poziciju domaćim uzgajivačima i omogućiti im stabilne uvjete za rad. „Naš je cilj jasna i snažna podrška domaćoj proizvodnji. Vi kao Udruga možete računati na pomoć Županije u bilo kojem trenutku“, zaključio je Posavec.

Skupštini su uz uzgajivače nazočili i dosadašnja predsjednica Nevenka Gadanec, voditelj Služba za govedarstvo, ovčarstvo i kozarstvo iz Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva Danijel Mulc, rukovoditelj odjela za ovčarstvo, kozarstvo i male životinje iz HAPIH-a Darko Jurković, te Tihana Miškić iz Uprave za veterinarstvo -Ministarstva poljoprivrede šumarstva i ribarstva.

Izvor: MŽ

Objava Održana godišnja skupština Regionalne udruge kozara i ovčara „RUKA“ pojavila se prvi puta na mnovine.hr.