Prestižni New York Times objavio je reportažu o gostovanju hrvatske košarkaške reprezentacije (u “kombiniranom” sastavu) u Ljetnoj NBA ligi.
– Hrvatska se pokazala dostojnom ovog natjecanja, s nekoliko tijesnih poraza. Mršić je imao momčad koja je igrala pokretljivo u napadu i čvrsto u obrani. Mogao je također osjetiti da se njegovi igrači žele okušati protiv najboljih mladih košarkaša svijeta, čak i ako je košarka bila samo jedan od razloga za putovanje od gotovo 10.000 kilometara, za The New York Times piše Scott Cacciola.
Međutim, novinara najpoznatijih američkih novina posebno je impresionirao marljiv rad, svestranost i snalažljivost team menadžera reprezentacije Međimurca Igor Kolarića rodom iz Palinovca.
– Team manager prao je dresove, rješavao zahtjeve za ulaznicama za prijatelje i obitelji, služio je kao službeni fotoreporter te je čak podučavao televizijske komentatore kako izgovarati imena igrača. Kod društvenih mreža ipak je povukao crtu, piše New York Times.
U priči se da navodi da se Kolarić Savezu priključio 2016. godine, radeći cijele godine kao “katica za sve”. Održava kontakte s hrvatskim igračima u NBA-u, kaže kako mu je Dario Šarić iz Phoenix Sunsa jedan od najboljih prijatelja, odgovorit će na njihove pozive i u dva sata ujutro ako trebaju savjet ili pomoć.
Kolarić je uoči utakmice Hrvatske protiv Oklahoma Cityja spavao samo tri sata. Bio je za računalom, sređivao dokumentaciju za putovanja reprezentacije kasnije tijekom ljeta. A morao je pronaći vremena za posjet Gold and Silver Pawn Shopu, domu televizijskog showa “Pawn Stars”.
“Roditelji bi me ubili kad ne bih otišao u ‘Pawn Stars'”, kazao Kolarić i svojim angažmanom koji ne prestaje impresionirao američkog novinara.
Podsjetimo, Igor Kolarić, koji je nekada bio nadareni nogometi vratar u mlađim uzrasnim kategorijama u Čakovcu i Hodošanu, a nakratko igrao i seniorski nogomet u Palinovcu, sasvim slučajno se našao u košarci, iako kako je jednom prilikom sam kazao da ga je uvijek više privlačila nego nogomet.
2007. godine kao student u Zagrebu tražio je posao, a njegov polubratić radio je na parkingu kod Cibonine dvorane gdje su tražili ljude i tako je krenulo.
Nakon što su mu istekla studentska počeo je volontirati u klubu i zahvaljujući svojoj 24-satnoj energiji i volji da radi “bilo što” postao je čovjek od najvećeg povjerenja za igrače, ali i upravu kluba, osoba koja rješava skoro sve u klubu, od osiguranja na utakmicama, doktora, vatrogasaca, do organizacije putovanja na gostujuće utakmice, ali i sve što je potrebno za igrače i goste koji dolaze na Cibonine utakmice, a najviše su to skauti razno raznih NBA momčadi.
Za reprezentaciju je počeo raditi 2016. godine prilikom kvalifikacija za OI u Riju, kasnije i na Olimpijadi, te se taj angažman nastavio sve do danas.
