11. 6. 2022.- Izvještaj rata u Ukrajini našeg novinara Josipa Šimunka:
Konačno je sve jasno Europi. Agresija Rusije na Ukrajinu nije se dogodila zbog prijetnji Zapada i NATO saveza, već zbog ruske imperijalne politike.
Ruske snage raspolažu s deset puta brojnijim topničkim sustavima nego Ukrajinci, pa je ruska taktika spaljene zemlje zapravo racionalna, da se smanje gubici u ljudstvu. Osim toga, prema našem vojnom analitičaru Igoru Tabaku, ukrajinske snage polako ostaju bez municije za svojih oko 800 sustava topništva od 152 milimetra, a raspolažu sa samo oko 150 NATO topničkih sustava od 155 milimetara. Kako je poznato topništvo od 152 milimetra koje je masovno u bivšem Sovjetskom savezu i danas Rusiji, osnova je ruskih topničkih snaga, dok je NATO standard 155 milimetara donešen davno upravo zbog toga da se ruske snage ne mogu koristiti NATO municijom.
Posljedicu nedostatka topništva i tenkova odnosno borbenih vozila pješaštva kao i raketnih i zrakoplovnih snaga za ozbiljnije prodore i ofanzivne operacije danas vidimo u Donbasu, gdje ruske snage napreduju korak po korak, kao u nekom srednjovjekovnom ratu. no s modernim oružjima.
Iako obje strane kod Severodonjecka trpe velike gubitke koje se dnevno mjere stotinama mrtvih, postaje jasno da je bitka za Severodonjeck i Donbas odlučna faza rata. Ukrajinske snage mogu se postupno povlačiti na nove položaje te tako kupovati vrijeme, no to ne mogu činiti stalno, jer opada moral boraca. Treba znati da se dnevno zbog poginulih i broja ranjavanja smanjuje broj branitelja za oko pet stotina, slično je i na ruskoj strani. Na obje strane vojnike treba stalno nadomještavati, kao i izgubljena oruđa. Zbog toga generali i kažu da je u ratu najvažnija logistika, dakako uz sve drugo.
Tehnologija je u ratu dosegla tako visoku razinu da neka posebna iznanađenja više nisu moguća. Topništvo je spregnuto vezama, dronovima i radarima, a vrijeme reakcije na neprijateljsku vatru, odnosno tko će koga prije uništiti i mu otkriti položaj i pogoditi ga, mjeri se u minutama. Kako ukrajinske snage raspolažu s premalo spregnutih topničkih sustava, teško se suprostavljaju ratnom valjku ruskih snaga koje su u Donbasu koncentrirale gotovo sve čime trenutno raspolažu, od modernih spregnutih topničkih sustava, do zastarjelih tenkova i topova, važno da ima dovoljno municije.
Ako ruske snage upotrebljavaju deset puta više topničkog oružja nego ukrajinske, kod raketnih sustava je omjer vjerojatno 30 puta veći na ruskoj strani, uz nadmoćno zrakoplostvo, teško je na taj način voditi rat.
Ukoliko Zapad želi pomoći Ukrajini, mora brzo osigurati par stotina spregnutih topničkih ili raketnih sustava, kako bi se barem donekla izjednačila udarna snaga teških oružja. Bez toga ukrajinske snage će se i dalje morati u Donbasu postupno povlačiti i neće moći poduzimati veće protuofanzive, uz pad morala. Za vojnike u rovu je svaka pobjeda bitna, više nego zapolitičare.
Najteže je u Severodnjecku , Bahmutu u Lisičansku, gdje se vode neprestane borbe, napadi i protunapadi u urbanim uvjetima. Branitelji su tu ipak malo zaštićeniji od topničkih napada i zato se gradovi drže mnogo duže nego prostori gdje nema većih gradova.
Zbog smanjenja pritiska na Severodonjeck i Slavjansk prije tjedan dana ukrajinske snage pokrenule su protuofanzivu kod Hersona te osvojile nekoliko sela. Napredovale su i kod Harkiva, gotovo su na ruskoj granici no ruske snage mogu kad-tad ponovo napasti. Cilj je bio spriječiti razaranje Harkiva, što je djelom uspjelo. Ukrajinske snage vode aktivnu obranu i u regiji Zaporižje te osvajaju bolje položaje no to mnogo neće promijenti teško stanje u Donbasu.
S druge strane, kako bi zaustavile buduće ukrajinske prodore, ruske snage se na jugu u području okupiranog Hersona sad se mnogo više utvrđuju jer znaju da nemaju dovoljno vojnika. Ukrajinske snage pak kod Hersona ne mogu za sada mnogo dalje napredovati zbog nedostatka teškog oklopništva i topništva.
Ukrajini naprosto treba veća pomoć sa Zapada. Za sada je jasno da ne mogu izgubiti rat ako se u Donbasu, gdje su Rusu koncentrirali gotovo sve što imaju, ne slome, ali ne mogu ni pobijediti i osloboditi svoje pokrajine bez veće pomoći. Partizanski rat u pojedinim okupiranim ukrajinskim regijama već traje, no nije donio neke veće rezultate, ima najava da će se pojačati upravo ovih dana.
Primirje za sada nikom ne odgovara, ako bi došlo do njega, Rusija bi naprosto mogla zadržati osvojeno.
Car je gol
Na geopolitičkom planu, ono što je početka svih ovih godina od zauzimanja Krima bilo jasno Ukrajini, tek sad postaje jasno Europi i Zapadu. Putin želi dobiti rat u Ukrajini zbog toga jer mu je u glavi imperijalni san o Rusiji kao velikoj sili, koja će vratiti sve svoje prijašnje ruske teritorije. Ovih dana usporedio je svoj rat s ratovima Petra Velikog, uz 350-obljetnicu njegova rođenja. To jednostavno znači da će uzimati i osvajati sve što može, samo zato jer je velik i jak, dok su mali narodi za njega tek broj. Konačno je to ovih dana postalo jasno i Njemačkoj, sudeći po posipanju pepelom bivše premijerke Merkel i drugima. Nije slučajno Putin izgovorio riječi: – Svaka zemlja, svaki narod, svaka etnička skupina mora prvo osigurati vlastiti suverenitet. Ne postoji siva zona, prijelazno stanje: Ili je zemlja suverena ili je kolonija, bez obzira na to kako kolonije nazivali.”
Za Putina je Ukrajina ne-zemlja, kolonija bez nacionalnog identiteta. Nije to jednom rekao već je to ponavljao, no mnogi nisu razumjeli.
Pitanje je može li se Rusija osloboditi svoje imperijalne prošlosti, a bez toga nema demokratizacije. Ako Putin i ode s vlasti, što je lajtmotiv javnih medija Zapada, doći će drugi predsjednik koji će jednog dana opet poželjeti biti ruski car.
Sjetimo se malo povijesti, moderna Rusija najviše je napadana je iz pravca Europe za vrijeme Napoleona, ali i Hitlera, zbog toga Putin vjeruje da može raskinuti sa Zapadom u svojoj crno-bijeloj poziciji. No ne razumije da ga dočekuje imperijalna sila Istoka, odnosno Kina, na malo drugačiji način. Naime, za Kinu Rusija jednog dana može postati ne-zemlja, obzirom da velike različitosti u samoj Rusiji i obuhvate mnogih naroda, što će reći buduća kolonija.
Zbog toga je krajnji cilj Putina u njegovom shvaćaju povijesti, da Rusija bude suverena i jaka imperijalistička sila, kako ne bi postala jednog dana kolonija. Naime, Europa za Putina nije sila, već jednostavno zbroj zemalja pod američkim kišobranom. No ima demokraciju i demokratske vrijednosti počevši od stare Grčke. To je pak spona koja Putina veže s Europom još od Petra Velikog. Njemu je u vlastitoj vizuri veličine jasno da bez Ukrajine gubi potencijalni imperijalistički zahvat prema Europi, a da bez nje može postati – samo kolonija Istoka, sutra premalo bitna za svijet.
Zabrana prodaje automobila na benzin, dizel i plin
Zastupnici na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta izglasali su prije dva dana da se od 2035. ne smiju prodavati automobili i kombiji koji imaju motor s unutarnjim izgaranjem, svi oni koji voze na benzin i naftu ili plin. Europa požuruje svoj program smanjenja ovisnosti o ruskoj nafti i plinu na taj način.
Iz današnje perspektive, 2035. godina i nije više tako daleko. To za europsku auto industriju znači zaokret u razvoju ali i financijski teret. Europska auto industrija ukupno zapošljava preko 14 milijuna radnika.
Za Putina i rusku politiku pak je to dokaz da se Europa osamostaljuje od nafte kao oružja i da nema više čime prijetiti zemljama Europe osim golom silom. Zbog toga bi se jednog dana Rusija mogla probuditi iz povijesne sumaglice i ustanoviti da i manje europske zemlje imaju – rakete i sredstva za brzi odgovor. (JŠ)
