Od 6. do 9. lipnja u Poreču se odigravala Završnica državnoga prvenstva u Poreču za djevojčice starosti do 11 godina, a ekipu nije vodila trenerica koja je s njima bila cijelu sezonu i izborila završnicu pored stvarno jake konkurencije, izbacivši tako u direktnom ogledu moćnu Podravku iz borbe za odlazak na završnicu, piše Međ sp mr…
Njezino priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Moja ekipa prošli se tjedan vratila sa završnice gdje se natjecalo najboljih 16 ekipa u državi i osvojila sjajno 6. mjesto. Ponosna sam na njih do neba i nazad jer znam koliko je truda bilo potrebno da se to ostvari. Isto tako moram napomenuti da sam ponosna i na sebe, jer sam ove sezone krvavo radila na svakom treningu zajedno sa svojom ekipom kako bismo prije svega ostvarile cilj plasmana među 16 najboljih. Moram zahvaliti trenerici i osnivačici Zrinskog, Ljubici Vrbančić, koja je ovim djevojčicama u svojoj renomiranoj školi rukometa dala podlogu da budu izvrsne rukometašice. Zahvaljujem i trenericama Neni i Hani na vođenju te čestitam klubu i svim roditeljima na uspjehu. Ovo zaista je i Vaš uspjeh.
Kao netko tko je u ŽRK Zrinski od njegovog prvog dana, ne mogu vjerovati u što se naš klub pretvorio, misleći pritom da dva roditelja imaju moć istjerati trenera iz kluba. Ali što se čudim kada je prošle sezone na sličan način bio istjeran i trener prve ekipe, Goran Mrđen. Nakon njegovog otkaza, uslijedili su otkazi/ostavke još 7 trenera u ovom klubu. Svjesnoj takve informacije, teško mi je uopće i zapitati se je li problem zaista u meni. Da obrazložim svoje viđenje.
Nakon uspješno odrađene sezone i plasmana na Završnicu državnog prvenstva U11 ekipe djevojčica u ŽRK Zrinski, otjerana sam iz kluba nakon banalne greške. Na pitanje zašto sam otjerana iz kluba, dajem odgovor kako se radilo o ljudskoj pogrešci te krivoj procjeni s moje strane u vezi odrade treninga toga dana. Greške se događaju, ja iza svoje stojim, ali isto tako smatram da nije bila toliko velika i dramatična da bih dobila otkaz u roku od par dana. Zašto govorim o tome? Zato jer smatram da bi djeca i njihovo zadovoljstvo treniranjem i osobom koja ih vodi trebala biti na prvom mjestu, isto kao i zadovoljstvo roditelja. U ovom slučaju, bez obzira na neslaganje većine roditelja s odlukom predsjednika da dobijem otkaz, djecu i roditelje se u ovom slučaju nije slušalo ni podržalo. Na inicijativu roditelja dvije djevojčice i predsjednika kluba, U11 ekipa izgubila je vodstvo dva tjedna prije Završnice državnog prvenstva u Poreču.
Pa da se onda dotaknemo pravog razloga mojeg otkaza u klubu. Naime, već duže vrijeme kako u javnom medijskom prostoru tako i privatnom, spominje se nezadovoljstvo s rukovođenjem Ženskog rukometnog kluba Zrinski. Upravo radi toga, samo sam jedna u nizu trenera koja je otjerana iz kluba u posljednjih godinu dana. Svi stručni i kvalitetni treneri na području Međimurja ili su prošli kroz klub pa se više ne žele vratiti ili se odbijaju uopće zaposliti u klubu. Iako licenciranih trenera u Međimurju ima podosta, klub zbog degradiranja istih trenutno ima samo dva licencirana trenera na šest ekipa, uključujući i onu seniorsku. To rezultira time da se te dvije licence koriste u državnim ligama za sve generacije, odnosno koristi se identitet jednog trenera pod krinkom drugog. Tako sam primjerice u jednom danu vodila tri utakmice bez svojeg znanja na tri različite lokacije koje su poprilično udaljene. U trenutku kada sam saznala da se moja licenca za koju sam naporno radila „razbacuje“ i krivotvori po različitim utakmicama, otvoreno sam se pobunila protiv takvog rukovođenja. To se pojedincima nije svidjelo i čekala se i najmanja greška koja će rezultirati mojim tjeranjem iz ŽRK Zrinskog. Posljedično tome kod mene su se javila pitanja želim li zaista nastaviti raditi i trenirati djecu u takvoj okolini koja se kosi sa svim mojim moralnim i etičkim načelima i u kojoj je trener manji od makovog zrna, dok nekolicina ambicioznih roditelja upravlja klubom. Unatoč tome, odlučila sam ostati i privesti sezonu kraju. Smatram da je isto morao učiniti i klub jer smo ovdje primarno zbog djece i njihovog zdravog treniranja i odgoja.
Ono što želim reći je da opet nažalost svjedočimo slučaju u kojem stručnost, pedagogija, razvijanje zdravih međuljudskih odnosa i djece te njihovo zadovoljstvo i zadovoljstvo većine roditelja nije na prvom mjestu, što je bila početna vizija kluba, već se pod krinkom “neoprostive greške’” situacija još jednom iskoristila u korist politike kluba. Pitam se i brinem što će biti s našim klubom, te apeliram vodećim dužnosnicima Međimurske županije i Grada Čakovca, saslušajte nas i pomozite nam da vratimo ženski rukomet u ruke koje su ga izgradile, u ruke rukometašica. To su bile i još uvijek jesu jedine ruke kojima on pripada”.
>Tonka pregazila 59. tenisačicu svijeta u prvom kolu Nottinghama!
