Slučaj vlastite pogibelji novi je roman u dva dijela Kristiana Novaka, jednog od naših najznačajnijih suvremenih hrvatskih pisaca, koji je djetinjstvo proveo u Svetom Martinu na Muri.
Tema je neriješeno ubojstvo koje priču vodi u smjerovima koji pak otkrivaju društvene i intimne traume. Novak je autor uspješnih i nagrađivanih romana koji su izazvali oduševljenje i kritike i čitateljske publike, a prema nekima od njih proteklih su sezona na hrvatskim pozornicama postavljene jednako uspješne i nagrađivane predstave kao što su Črna mati zemla ZKM-a i Ciganin, ali najljepši HNK-a Zagreb.
Smrt mladog policajca u Međimurju…
Roman Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka ispripovijedan je kao pletenica, od poglavlja u kojima se naizmjenično smjenjuju glas profesorice i scenarij koji prati događaje i akcije koje se roje oko braće policajaca i vodi nas kroz slojeve sistema u srce društva i likova. Pitanja korupcije, lojalnosti, pojedinca nasuprot sistema, zakona i morala, ljubavi i slobode… iskrsavaju antiknom snagom u nuklearnom dobu, našem dobu, svuda oko nas i pozivaju na građansku hrabrost i rizik, navodi Kruno Lokotar u predgovoru Novakova novog djela.
I dok je Kristianova adresa već 20 godina u Zagrebu, romani su mu većinom smješteni upravo u naš, međimurski kraj. To je slučaj i u najnovijem romanu, koji je na koricama završio u “rekordnom” roku. Paralelno s romanom nastala je i kazališna predstava, što baš i nije uobičajen slučaj.
Upravo će predstava biti praizvedena ove subote, 14. listopada, u režiji nagrađivanog Ivana Plazibata u HNK-u Varaždin. U glavnim ulogama imat ćemo priliku vidjeti Deu Presečki, Nikšu Eldana, Elizabetu Brodić i Karla Mrkšu.
Mladi prometni policajac nađen je mrtav na stražnjem sjedištu svojeg automobila. Slučaj je klasificiran kao samoubojstvo u što, s obzirom na niz neobičnih okolnosti i činjenicu da nije obavljena obdukcija, sumnja njegova obitelj i dobar dio javnosti. Obitelj od njegova starijeg brata, također policajca, zahtijeva da sazna istinu, kazni odgovorne. Iako nam Novak nije otkrio o kojem je specifičnom događaju riječ, možemo tek pretpostaviti kako se vuče nerazrješivo (samo)ubojstvo 27-godišnjeg policajca Dine Molnara koje se u medijskom prostoru provlačilo godinama.
Istodobno, ambiciozna profesorica priprema dramsku grupu srednjoškolaca za uprizorenje Antigone, pri čemu s njima evocira upravo tragičan događaj kojemu svjedoče u svojoj suvremenosti.
– Mislim da će mi ovo biti zadnja knjiga čija je radnja smještena u Međimurju, tako sam si to nekako posložio u glavi. Ne izvlačim ja neke romantične priče, a s druge strane ne želim da ispadne da s obzirom na to da živim u Zagrebu već 20 godina, izdaleka gledam Međimurje. Nije mi to baš fer pozicija, ispada da sam ispucao kredit u tom smislu. Sljedeće teme koje sam stavio na papir, jednostavno nemaju Međimurje kao bitan lokalitet. Jedna se radnja događa u Njemačkoj, druga u 16. stoljeću, rekao nam je na početku razgovora Kristian Novak.
Slučaj vlastite pogibelji priča je koju je kuhao gotovo deset godina. Zašto je tome tako?
Pitanje moralne odgovornosti
– Ako gledamo cijeli proces nastanka Slučaja vlastite pogibelji, u pitanju je cijelo desetljeće. Dio vremena nisam ni mislio da ću staviti na papir jer knjiga osim što je priča je i svjedočanstvo o nastanku. Tako da je unutra etička dvojba koja me spriječila da s njom izađem prije, ili da uopće izađem.
– Postavlja se pitanje smiješ li si ti kao autor dopustiti apsolutno sve. Ja mislim da ne. Došao sam do granice. Isto se tako postavlja pitanje jesmo li kao normalni građani osuđeni na to da budemo stalno bombardirani za koliko je novaca prešao Gvardiol u Manchester City ili kakvu je frizuru imao mali Bloom od Maje Šuput, ili što je tko izjavio u Ljubavi na selu. Ili pak ipak imamo pravo na tuđe osobne priče koje su važne za nas kao društvo. Sve je to etičko pitanje, a ja sam spreman prihvatiti tu odgovornost.
Uz knjigu, paralelno je nastala i predstava.
– Intendantica HNK-a Varaždin Senka Bulić odmah je reagirala na sinopsis, gdje sam ja već imao dosta jaku priču, ali to su u tom trenutku bili samo fragmenti, što je bilo pred godinu i pol dana. U početku sam si zadao rok od godinu dana, ali to je bilo jako kompleksno, uz obiteljske obaveze, kao i posao na fakultetu. Počeo sam se dizati u 5 ujutro kako bih sve završio na vrijeme. Da, ispada da je ovo jutarnja knjiga, govori nam Novak.
Foto: Zlatko Vrzan
