Mjesto održavanja: Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec
Vrijeme održavanja: 21.5. – 27. 6. 2021.
Otvorenje za ograničen broj pozvanih (zbog epidemioloških mjera): atrij Starog grada, petak 21.5.2021. u 18 sati
Publika može razgledati izložbu svaki dan u radno vrijeme muzeja do 27.6.2021.
U Muzeju Međimurja Čakovec bit će otvorena osma samostalna izložba čakovečke likovne umjetnice Ruse Trajkove (1983.), koja je diplomirala na Odsjeku grafičkog dizajna Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 2009. godine. Izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te primila nekoliko nagrada i priznanja za svoje radove u području grafičkog dizajna i vizualnih umjetnosti. U domicilnom okruženju eksponirana je ponajprije kao slikarica i umjetnica multimedijskoga izričaja, što uključuje i njezine realizirane scenografije, kostimografije i kazališne lutke. Samostalnim izložbama predstavila se dosad u Čakovcu (2010., 2013.,2016., 2019.), Sarajevu ( 2012.) i Vukovaru (2020.). Članica je HDLU-a. Predaje strukovne predmete u nekoliko čakovečkih srednjih škola i radi kao vanjska suradnica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu- Odsjek u Čakovcu.
Publici se ovaj put predstavlja najnovijim slikama iz ciklusa nazvanog Plave i crvena. Ciklus sadrži šest djela većega formata u tehnici akrila na platnu. Naslov novog ciklusa sugerira da je u središtu slikaričine profesionalne pozornosti ovaj put bila boja i to isključivo plava. Autorica na slikama propituje mogućnosti ultramarina, kobalta te u manjoj mjeri azurno plave boje, poput slikara koji su koncem 19. stoljeća koristili plavu kako bi dočarali raspoloženja i emocije. Ove slike u sebi neizbježno nose i nešto od iskonske simbolike povezane s plavom bojom kao što su duhovnost, udaljenost, beskonačnost, hladnoća, sjeta, harmonija i povjerenje. Rezultat je to osobnoga i stvaralačkoga sazrijevanja Ruse Trajkove. Plava boja govori u prilog smirivanju nekih unutarnjih tenzija doskora prisutnih na slikama ove autorice. Upravo izložena djela, za razliku od slikaričinih ranijih radova, sadrže tek sporadične tragove apstraktnoga ekspresionizma, a figuracija rastočena u plavetnilu sekundarnog je značenja, isključivo kao polazište za daljnju gradnju slike. Prozaične tekstualne opaske u tkivu slike markeri su stresnih trenutaka povezanih poglavito s prekidima kreativnoga procesa prouzročenih svakodnevnom životnom rutinom umjetnice. Jedno platno novoga ciklusa autorica je naslikala tonovima crvene boje kako bi ga simbolički utopila u plavetnilu preostalih slika, označivši time prekretnicu u svojem slikarstvu.
