Antun Jukić podnio je ostavku na mjesto sportskog direktora Međimurja te se obratio javnosti priopćenjem:
-Ovim putem obavještavam Upravu kluba i cjelokupnu međimursku sportsku javnost da podnosim neopozivu ostavku na mjesto sportskog direktora NK Međimurje. Takvu odluku donosim s velikim žaljenjem i teška srca, ali ne mogu prihvatiti namjeru da se, u postojećim okolnostima koje su isključivo posljedica (ne)rada čelnog čovjeka kluba, odgovornost za rezultate i lošu atmosferu u i oko kluba prebacuje na mene i stručni stožer.
Ovaj sam posao prihvatio s iskrenom željom da svojim angažmanom pridonesem promjeni negativne percepcije koju klub već dugo ima u međimurskoj nogometnoj obitelji i šire te okupljanju svih onih koji znaju i mogu dati svoj doprinos boljitku i napretku u svim segmentima djelovanja kluba. Unatoč mojem pozivu i zalaganju da stavimo glave skupa te velikoj energiji i trudu koju sam uložio kako bi se klub konsolidirao, ideje i prijedlozi koje sam iznosio nisu bile prihvaćane od predsjednika kluba g. Jesenovića i s vremenom se pokazalo da su naša razmišljanja i vizije bitno različite te zbog toga naša daljnja suradnja nije moguća.Moj rad u klubu je, baš poput mojih prethodnika g. Vincetića i g. Orehovca, kratko trajao, a indikativno je da su razlozi za to u sva tri slučaja gotovo isti. Dolazeći u klub bio sam svjestan situacije, a bilo je i mnogo dobronamjernih savjeta i upozorenja od strane prijatelja i raznih sportskih djelatnika. Smatrao sam, međutim, da se poštenim i predanim radom, uz punu podršku suradnika, mogu uhvatiti ukoštac sa svim anomalijama koje su poznate i laicima te da, vođeni zajedničkim ciljevima, možemo napraviti iskorak u smjeru transparentnog i kvalitetnog rada gdje je interes kluba prioritet svima. Još uvijek sam mišljenja da samo takvim pristupom klub može postepeno graditi temelje za bolje sutra.
Očekivano, od samog početka bilo je mnogo zapreka. Naišao sam na brojne otvorene stavke i neplaćena potraživanja igrača, trenera, liječničke službe, fizioterapeuta, knjigovodstvenog servisa, medija i tako redom da ne nabrajam unedogled. Pripreme smo započeli bez planiranog proračuna, kamoli vizije kako ga popuniti, bez ijedne kune u klubu, bez lopti, bez adekvatne medicinske skrbi, bez riješenog modela korištenja terena, a uz sve to izostala je i komunikacija s predsjednikom koja, nažalost, nije bila niti kvalitetna, niti konkretna, ponajmanje kontinuirana. Zbog svega toga pojedini igrači još nemaju ugovor s klubom, baš kao ni pomoćni trener Žganec koji već dva mjeseca dolazi u klub i vrijedno radi samo temeljem usmenih obećanja te je veliko pitanje hoće li njegovo strpljenje potrajati još i jedan dan. Takvu bih opstrukciju teško razumio i kada bi u pitanju bio netko drugi, kamoli predsjednik kluba. Baš kao što mi je bio neshvatljiv njegov nalog od prije nekoliko dana da iz momčadi, koja je ionako nedovoljno ekipirana, odstranim nekoliko igrača, jer ih predsjednik ne misli i ne želi financirati u sadašnjem broju. Tim je veći paradoks što se od trenera Solomuna i od mene traži dovođenje pojačanja, koja su nam obećana još početkom priprema, u situaciji kada u klubu nema novaca niti za “kruh i mlijeko”.
U protekla dva mjeseca svi smo radili gotovo bez ijedne kune, ali sa svime sam se bio spreman i dalje nositi sve do trenutka kada sam saznao da u klub dolazi igrač čiji će otac biti sponzor kluba. Ta će se sredstva vrlo vjerojatno koristiti i za financiranje dijela plaća naše ekipe. U sponzorskom ugovoru to sigurno neće pisati, ali kada se zbroje dva i dva nije teško pretpostaviti da će njegov sin postati standardni prvotimac. To se u potpunosti kosi s mojim poimanjem sporta i nogometa te u tome ni na koji način nisam i ne želim sudjelovati. Svoju sam reputaciju predugo gradio da bih se sada valjao u blatu i kaljao svoj obraz. Neprihvatljivo mi je biti dio takve priče i mišljenja sam da time klub ne ide u dobrom smjeru. Mogu govoriti samo u vlastito ime, ali poznavajući ga vjerujem da je i trener Solomun istog mišljenja te očekujem da ćemo ga svi uskoro doznati.
Na kraju moram konstatirati da iako svi žele dobar klub u županiji i smatraju da naš predstavnik zavrjeđuje mjesto u višem rangu, baš nitko ne želi pomoći. Zbog toga je i moguće da klub bude prepušten jednom čovjeku koji klub vodi u smjeru s kojim se ne mogu složiti, a vjerujem ni mnogi drugi. Zato se nadam da će moja ili možda naše ostavke pojedinim ljudima u gradu i županiji do kraja otvoriti oči, navesti ih da se trgnu, odluče da je dosta ovog rugla i sramote te u suradnji s Međimurskim nogometnim savezom i širom nogometnom zajednicom povuku nužne poteze.
Svim igračima, direktoru Topleku, tajniku Miholčeku i našem dragom Željacu želim sve najbolje u budućim sportskim izazovima u kojima ostajem njihov najveći navijač te ostvarenje svih životnih i sportskih ciljeva. Uz obitelj, nogomet i dalje ostaje moja velika ljubav i sa svima koji je dijele vidimo se i dalje na sportskim terenima.
S poštovanjem,
Antun Jukić
 |
OdgovorProslijedi
|
